Trnovit put nije put pakla ni raja.
To je put života_ mog života...
Put nepregledan i bolan.. Put bez putokaza.
Često zastanem; okrećem se oko sebe...
Ne znam gdje sam__ Izgubila sam se!
__na svom putu
Tišina i mrak... Sivilo i crnilo... Pustoš...
Nema nikog da ga pitam: Kamo dalje?
Lijevo ili desno? Naprijed ili natrag?
Račva li se uopće ovaj put?__ ne vidim od trnje i kamenja...
Nije li svejedno kamo idem?
Gdje god da stanem bol i patnja...
Trn ili oštar kamen... biraj...
Kao da se vrtim u krug...
Sve je isto, ništa novo, ništa bolje
Koračam naprijed; nesigurnim korakom...
Nadam se kraju. Ako postoji
_ ni u to nisam sigurna...
Više ne gledam naprijed... gledam dolje
ne očekujem ništa... možda traćak nade koji još živi tu negdje u meni trazi golu zemlju_ bez trnja i kamenja
Post je objavljen 19.06.2008. u 14:17 sati.