Ovaj put sam se zakamuflirala, sakrila, izmislila novi identitet. Osjećam se pomalo kao u programu za zaštitu svjedoka. Uzbudljivo je. Zašto neću pisati na staroj adresi? Jer si je dosta ljudi koji nemaju pravo na moju intimu dalo za pravo ne samo da je komentiraju, nego da to učine na negativan način. Eto, ovaj put ću se sakriti, čučnuti i pokriti plahtom po glavi... Nemojte me dirati.
Ne volim kad ljudi koji su mi površni znanci daju sebi za pravo da komentiraju moje osjećaje (da, osjećaje, a ne događaje) na negativan način. Oni ne poznaju moje osjećaje, pa ih nemaju pravo ni komentirati. Događaje, to samo komentiraj. Osoba koja me popljuvala mi je kasnije rekla da nije znala da će me to povrijedit. No dobro, budimo realni, ovo je internet. Ne možeš se zauvijek kriti :)
Ni ne želim. Novi početak, nove nade... Kad odrastem, onda ću biti bolja osoba. Neću reći svoje negativno mišljenje o ljudima, čak i kad me omalovažavaju. Neću govoriti istinu, da se ljudi ne bi naljutili. Neću pisati o sebi, jer ću smatrati da nemam što zanimljivo reći. Neću nositi šarene boje, da se ne bi izdvajala iz gomile. Neću piti fruteke, da ljudi ne bi mislili da sam djetinjasta. Neću nositi tene na fancy haljinu, da ljudi ne bi negativno komentirali moj stil.
A do tada, dok ne odrastem, pustite me na miru.
Da jedem sladoled po zimi, da trčim u badiću po sobi, glasno pjevam u mikrofon od dezića, razbijam lustere mažoret štapom. Pustite me da pričam kad i što želim, kome i kako želim, da vrištim od smijeha i gušim se u suzama. I nemojte me procjenjivati na osnovu svega toga. Procjenjujte me na temelju načina na koji grlim kad mi prijatelj plače, na koji se smješkam kad mi pričate nešto zabavno, na koji se prišuljam iza leđa i zagrlim nekoga do koga mi je stalo, na koji pričam kad mislim da imam što za reći.
I'm back. Better then ever. :)
Post je objavljen 19.06.2008. u 09:24 sati.