Marketing
Ljudi iz susjednog grada
Polako provlači se ovo veče..
Sanjivo, napola usnulo nad čežnjama.
Po poluotvorenim kapcima roje se bojazni, šuškajući svoje priče.
Palim svijeću i gasim je, suhim prstom.
Peče, ali i ugodno osvješćuje ta bol,
poput pljuske, koja je bila nužna
da povrati onesvještenog.
Ne vidim svjetla,
mrak je u oknu prozora.
Oblak u daljini ima oblik crnih dlakavih ruku,
polako se prikrada, poput gladne nemani,
da proždre suhe grane, što kasne s cvjetanjem.
Zrakom lete neke daleke suze,
grešne duše oplakuju svoje propuste.
Ljudi iz susjednog grada šalju svoju kišu.
Nebitan je današnji dan.
I sutrašnji, i svaki iza njega.
Zaboravljam ih brzinom vjetra, na svom crnom oblaku.
Težak je, nagnut,
nad onima što spavaju ispod površine realnosti.
Misli nerealno bezbrižnih ljudi ovoga grada.
Čeka svoju priliku da eksplodira,
pod pritiskom onog nekog odlučujučeg prsta, što puca u daljini,
upire u nas.
Moj dlakavi crni oblak čeka trenutak za katastrofu,
proždiranje i prasak!
po kojem će ga pamtiti
ljudi iz susjednog grada.
Post je objavljen 18.06.2008. u 22:22 sati.