Dok spavaš
Jedan čovjek besciljno luta
Napuštenim ulicama zabranjenog grada
I dok teškim korakom lomi led na asfaltu
Što bez otpora pod njim tako meko puca
Poput tri kralja od zvijezda traži put
Koji bi ga odveo do hrama tvoga srca
Dok spavaš
On podiže kragnu svoga kaputa
Kako bi bar dahom ugrijao lice
Noge već odavno jedva da osjeća, a
Promrzlim prstima pali cigaretu
Možda njezin žar obasja neko lice
Možda ipak nije sam na ovom svijetu
Dok spavaš
Sklopljenih ruku pred Bogom sada kleči
U dogovoru s njim anđela ti šalje
Zamišlja te spokojnu na postelji nježnoj
I s osmjehom na licu put nastavlja dalje
Spokojno ležiš i ne znaš, nit' se nadaš
Da jedan čovjek budan tebe sanja
Dok spavaš
Post je objavljen 18.06.2008. u 21:16 sati.