e... a što je sa Slovom G? vidim sad si ka zaljubljena, ali isto tako si i prije bila luda za ovim, ka voljela si ga... nejasno mi je to sad... Od:...deviled godess... (25.06.2008.; 16:53)
Ovaj bi se post mogao protumačiti i kao odgovor na ovaj komentar!!!
... I jos se koji put okrenem prema vratima kluba kad izadem, znam...
Samo navika, vjeruj mi...
Navika da pogledam gleda li kuda ja to odlazim...
Navika da pokušavam uhvatiti neshvatljivo...
Navika da shvatim da zapravo sve te mjesece mučenja nisam shvaćala nista...
Da nisam voljela i da nisam bila voljena...
Bili smo igra i opsesija, ništa drugo doli mučenje dviju duša u potrazi za ljubavi...
... I onda se okrenem...
Zastanem...
Uzdahnem onako nečujno...
I krenem dalje...
Jer jednostavno, uspomene su kurva...
Ostavljaju tragove... On je ostavio trag...
I taj trag polako blijedi...
Zahvaljujući tebi...
... I danas znam zašto mi je tako teško opisati što osjecam prema tebi, Tecktonik...
Teško je jer se osjecam drugačije...
Osjećam se neopisivo, nemoguće, neshvatljivo, neuobičajeno voljeno...
Sretno i onako kao da zaista pripadam nekome...
Nadasve zaljubljeno...
Onako kao podsjetnik da mi je masu stalo do nekog kome je masu stalo do mene!
Ali pssst, nisam to ja rekla... =)
... Ti si... jednom riječju... neopisiv i budiš u meni neopisive osjećaje...
A ja sam mozda naviknuta na tugu...
Pa se sakrijem iza svoga pesimizma i rana razočarenja...
I bojim se priznati da si ti ono nešto što trebam za sreću... ... moje najveće nebo sada i samo u tom nebu tražim svoje zvijezde...
I da... Odlucila sam Tecktoniku pokloniti nešto za svoj rođendan...
Da...! Ja njemu...
Nešto... Nešto neopisivio... Neponovljivo... Neprocjenjivo...
Neka ima to za cijeli život, jer nitko to drugi nikad neće moći ponovno od mene dobiti...
Samo on...
A ja... Ja ću time jedan dio svog života pokloniti njemu...
Jer... dati mu sebe, nešto takvo...
Nešto je neopisivo...
A on je vrijedan toga... Vrijedan je svakog dijela moje nevrijednosti njega... =)