evo mene natrag.
odlučila sam ovaj blog održat na životu,sad vidjet ćemo
kako će to ispast.Hvala onima koji ga nisu zaboravili.
..Kad bih sad pisala što mi se sve izdogađalo od prošlog posta to bi predugo trajalo.trenutno nemam volje.Ne samo za pisanje,nego što se tiče svega.Zapravo mogu reći i da mi je sasvim svejedno hoću li se sutra probuditi ili ne.Ne da mi se...ne da mi se pretvarat da sam happy,u školi se smješkat forama mojih frendica koje misle da su superzabavne,da je najveći problem zaključena trojka ili propušteni party.Ne da mi se ih slušat kako prave probleme od jedne obične sitnice,kako su zapravo svi djetinjasti i nezreli.Ne da mi se izlazit s njima,ne daju mi se slušat njihova ogovaranja drugih ljudi,njihovo glupo prosuđivanje ljudi.Ne da mi se biti ta koja će svima biti dobra samo kad ju trebaju,koju će omaložavat kad god stignu,koju će tračat iza leđa a da nemaju za to razloga.
Ne da mi ih se gledat kako se na jadne načine pokušavaju uklopit tamo gdje im nije mjesto,kako prave budale od sebe kako bi bili 'cool'.Ne mogu više gledat bezosjećajnost ljudi ,to kako mare samo za svoje dobro ,kako gledaju samo za svoju prokletu guzicu,ne mogu više gledat odvratnu dvoličnost ,laž ..Ne da mi se više gledat uvlačenje u guzicu i ulizivanje svakom koga se treba u tom trenutku.Ne da mi se više gledat preseravanje sa materijalnim stvarima,opsjednuti su time..Najradije bi pobjegla na mjesto gdje nema laži,svađa ni prokletog materijalizma.Mislim da bi bila mnogo sretnija...
Misle da su najpametniji,da su iznad svih.Ne da mi se uplitat u njihove plitke razgovore o nadolazećem partiju ili u trač partiji.Ionako me nitko ne bi shvatio.Kao da ne razumiju da na ovom svijetu ima i drugih stvari.Više ne mogu ni normalno pričat s ljudima,.Nisam više ni sigurna dal ja pretjerujem ili su oni stvarno takvi..Ne smijem više biti ni loše volje jer se svi pitaju što mi je,pripisuju to normalno mom odijevanju i glazbenom ukusu.Više mi nije dozvoljeno biti neraspoložena.Potpuno im je neshvatljivo zašto se netko ne smije 24 sata na dan jer je život tako fucking lijep!!...I onda te isključe još više,prave se kao da ne postojiš.Svi oni tako savršeni se drže skupa kad su dobre volje.Ne daj Bože da je netko od njih u depri,naravno da nađu zamjenu.
.Zabava,i samo zabava,to je pokretač svega
...mrzim ih..
nikome se više ne mogu povjerit,i znam da je stvar u meni jer imam osobu kojoj mogu sve reći..ali ,ja jednostavno ne mogu.svakim danom se zatvaram sve više i više i nitko ne može doprijeti do mene.iz dana u dan se osjećam sve gore ,žao mi je.žao mi je što ne mogu reći toj osobi što me muči,žao mi je što ga/ju isključujem od svojih problema.ne znam zašto sam takva,samo znam da još malo i neću izdržati sve ovo.
više ne znam kako da se postavim prema osobi(muškoj,ženskoj-zasad nebitno) koja je djelom krivac svega.kako da se ponašam u svakodnevnom razgovoru s tom osobom.jedva se suzdržavam da ne zaplačem,jer više stvarno ne mogu.ne mogu se više pretvarati da ne znam istinu,da znam je,jako dobro.koliko god bi to htjela raspravit s tom osobom toliko me i strah posljedica.počinjem ju čak opravdavati zbog onoga što je učinila,tj što još uvijek čini,nije zaslužila da se tako netko odnosi prema njoj,nisam ni ja .nitko ne zna što čini,osim mene.više ne mogu šutjeti,ne mogu živjeti u prokletoj idili koje nema.ali,ne mogu ni reći svima što ona radi,bojim se..bojim se onoga što će doći nakon te istine,nakon što shvate da im je lagala cijelo vrijeme.ne želim je izgubiti ali ne mogu ni više ovako.samo bi da to sve mogu zaboraviti ali mi ne ide.samo se pogoršava.pretvorila sam se u ono što nikad nisam bila prije.bojim se da više neću bit sretna,da neću osjetiti što znači biti sretan.kada sam sa onih par ljudi koje volim,sve mi se čini podnošljivije,ide nekako.i sve je dobro dok se ne vratim ...tamo....svaki dan ista priča se ponavlja,nikad nije bolje.zatvaram se sve više i više .ne mogu više funkcionirati normalno.
svaku prigodu koristim za san.,za bijeg iz ovih laži.a onda kad se probudim mi je gore nego ikada...
i sad sam na rubu plača...
završit ću s ovim.dosta bi bilo za danas,vjerujem da ću i češće pisat jer mi je potrebno nešto gdje sve mogu izbacit iz sebe.a toga ima previše.
pozdrav do sljedećeg posta
Post je objavljen 18.06.2008. u 16:38 sati.