Kada bih znala i kada bi znao
što nam život dalje nosi...
Bilo bi lijepo kad sve bi mi dao,
kad bi ti ruke ponovo bile u mojoj kosi.
Moj svijet bi jednom nakratko stao
da znam što za sutra ljubav nam sprema.
Zbog svih naših čini nije mi žao,
no, dok stojim pred tobom mene još uvijek hvata trema.
Zaboravljat ne želim sve one dane
kad tvoje su ruke bile oko moga struka.
Na srcu mi neće zarastati rane
ako te više dotaknut neće moći moja ruka.
U srcu ćeš mi biti uvijek
i za sve ti mogu reći hvala.
Moje će te biće htjeti zauvijek
i nikad neću prestati biti tvoja mala.
Post je objavljen 18.06.2008. u 16:14 sati.