Marketing
Kako nas uništavaju vlastita očekivanja
kada bi mi duša uvijek bila ovako smirena... predana...
Već dugo razmišljam o tome kako nas ljudska očekivanja sputavaju i zapravo unesrećuju. Kako to objasniti? Banalan primjer na meni samo je jedna nedjelja u kojoj smo cijela obitelj krenuli u crkvu što je rijetkost, bila sam sretna i puna očekivanja o sreći koja će nas ispunjati to vrijeme, kao i vrijeme poslije. A onda su se svi snovi ispucali kao mjehurići od sapunice, i uslijedilo je teško razočaranje. Prvo smo kasnili sa polaskom, onda je malo dijete palo i podrapalo štramplice pa je izgledala jadno kao malo siroče, pa je to sve utjecalo na mene, još više na mog supruga. Onda starije dijete počne prosvjedovati da ne bi išla u crkvu, pa na ulasku vidi prijateljicu i silno želi ostati vani s njom.... U crkvi nije bilo mjesta da sjednemo svi u komadu, i tako, još samo pogled na zakočeno lice mog muža i to je bilo to. Bol, razočaranje, tuga, bijes.... Sve ono što na misi ne bi trebala osjećati. A sve samo zato jer sam si zamislila da će biti baš krasno a nije se ostvarilo u danim dimenzijama. To moje očekivanje ispunjalo je 7 godina mog braka.... i vjerujte mi, očekivanje ubija dušu. Srećom da Bog liječi brzo i bez ožiljaka.
Očekivanje mojih roditelja kada sam odrastala a i sada kada sam odrasla uglavnom me sputavalo i umanjivalo. Nikada se nisam usudila zamahnuti krilima, sapeta sam bila u mreži vlastitih strahova o ispunjenju njihovih očekivanja. A sva ta očekivanja bila su tako nebitna za moj život..... no ipak sam ih većinu ispunila.... Kada god se prepustim sebi samoj dolaze očekivanja.... Očekivanja da će me određeni prijatelji tako ili onako tretirati, očekivanja da će dijete plesati na predstavi, očekivanje za mnoštvo nevrijednih stvari koje nas silno razočaraju kada se ne ostvare. Očekivanje da će me kuma uzeti za svoju kumu..... Život mi je prepun bezrazložne patnje zbog toga što sam nešto očekivala.
A velik je Bog, svet, dobar i blag. I dobro zna što mi treba. I kada se oslonim na Njega, nema razočarenja. Očekivanja nestaju, ostaje pouzdanje, javi se ona duboka ljubav, ne ljudska, već ona koja je čista, koja ljubi ne očekujući ništa za uzvrat. Radost i zahvala na svakom lijepom trenutku. Zašto onda ne ostajem stalno u Bogu..... Kada bih znala..... tako se lako udaljim....ali onda ipak vratim.
I onda slijedi mir.
Post je objavljen 18.06.2008. u 13:21 sati.