Čudim se: Zašto si, kad sam Ti otključala vrata svog srca, skinuo vrata?
Čudim se: Zašto si u središtu iskopao zdenac dubok?
Čudim se: Zašto si intimu moju, koju sam za Te čuvala, vjetrometini izložio, pa sad prolaznici i namjernici dolaze, piju, utažuju žeđ i odlaze, pa ponovno navraćaju.
Čudim se: Zar ti nije hladno u meni bez vratiju, zar ne mariš što se moramo skrivati u najtajnije kutke da nas ne vide, da sami budemo.
Čudim se svemu što mi činiš. A ne htjedoh Ti pitanja postavljati, tek vrata mi trebaju…
A Ti govoriš: JA SAM VRATA…
Ne boj se, jer ja sam s tobom, ne boj se, jer ja sam tvoja Vrata.
Svi ovi kroz mene ulaze i izlaze, ne plaši se vjetra, ja bdijem nad tobom…!
Ne boj se!
Ne bojim se više, vjerujem Ti!
Samo Te molim, nikad me ne napuštaj.
A prolaznike i namjernike ionako ne biram ja, već Ti.
Ostajem u dubokom klanjanju, zahvalnosti i čuđenju: Ti si moja vrata!
M. Marina OSB
Post je objavljen 18.06.2008. u 11:38 sati.