nekad ne razumijem tvoje postupke.. jedan dan mi dajes osjecaj da sam ja jedina u tvom srcu, a druge dane se onda pravis kao da ne postojim.. sve je manje tih dana kada sam ti neko, a sve vishe onih kada sam ti niko i nista.. to mi je postalo obiljezje.. moje ime i prezime.. nekad su ti oci bile pune sjaja kada bi me vidio.. taj sjaj je bio tako upecataljiv.. tesko ga je bilo ne vidjet.. a sada.. sada nikakvog efekta ni nista slicno u njima nema kada me vidis, jer ja sam ti niko.. pridajes mi manju vrijednost nego nekome koga uopce ne znas.. i ne znam zasto te vec jednom ne pustim.. kako jednostavno ne mozes otici zauvijek kao i svi drugi. zasto se ti uvijek vracas ?? i onda svakim svojim dolaskom i odlaskom cinis sve gore i gore samo vishe cvorova pravis u men .. kako cu ih samo raspetljat ?? odi .. odi i zadrzi se malo vishe, da ja spojim kraj sa pocetkom.. da iam citavu sliku u svom zivotu.. i kada se vratis opet ne cini ono sto uvijek cinis.. ne prilazi mi .. ne govori slatk erijeci. ne prisjecaj me nasoj proslosti.. pusti me da zaboravim :S
Post je objavljen 17.06.2008. u 23:56 sati.