koja ljepota i divota,
lice od najfinijeg porculana,
a tijelo od najmekše vune,
kreče se elegantno kako on kaže…
dok konci drže,
pomiče se sve kako njemu paše,
no konac od sile puče,
i prva polica domom joj postaje…
konac špagom zamjenjuje,
no nijedna izdržat ne može,
ona otima se,
polica joj postaje draža od igre…
prije na prašnjavoj polici,
strgana i usamljena,
nego cijela na koncu,
u igračevim rukama…
Post je objavljen 17.06.2008. u 23:37 sati.