Šajze.
Ubi me čekanje. I danas samo loše vijesti sa svih strana. Samo loše stvari. Bezveze. Ova ide u bolnicu, onda ova u bipcu, i sve je ostale da ne kažem bipa. Onda se ovaj prebacuje, ode, ne može u ovoj školi više. Pa ova prekida s dečkom, sve to pri kraju. I sad onda stojim i gledam, i ništa mi nije jasno.
A taman mi je dan od jutros dobro krenuo. Tj. bolje rečeno, samo mi je matka dobra danas bila, sve ostalo. Ovo nešto dolje će me ubiti, ne mogu stvarno trpjeti više. U k sam. Noćas sam spavala nešto sitno, Bogzna samo koliko. Još sam se digla ranije da to naučim, da to riješim, da to maknem s grbače. I sad napokon jesam. I jesam.
Samo još jedno sranje i gotova sam. Napokon sam gotova, i mogu mirne duše spavati. I sretna ću biti. Nadam se da se mogu još nečem veseliti. moram poruku poslati, ne mogu bit u neizvjesnosti.
Uf.
Sad kad bi to riješila, možda bi to bio poticaj mojima i novom biciklu. Napokon. Možda je došlo moje vrijeme da ga i ja napokon dobijem i da se više ne živciram kako šta gdje, već da sjednem na bic i odvezem se gdje hoću. Nema ljepšega... Uf, možda. Kad bi bar, ali sve se bojim kako će išta od toga biti.
I šta sad?
Sutra i zubaru, i ne znam kak ću to izvesti, majke mi ne znam. Trebat će mi jako, jako, jako puno hrabrosti, no skupit ću je. Bome hoću, jer nisam valjda toliko jadna da se ne mogu odvažiti da odem glupom zubaru. Lako moguće, ali zanemarujem to. Sad je gotovo, sad idem, i to je to. Ali sad bi trebala i ginekologu?! Jaaao, kud baš sad sve to? Plus doktor, da više vidim jesam se izliječila, ili se čovjek treba još kljukat, i još... i još... Ide mi na živce to već stvarno.
No da.
Oče Naš, koji jesi na nebesima, molim te u ovom trenutku da uslišaš moju molitvu, žrtvujem sebe i moju želju, samo usliši molitvu moju. ne tražim te puno, ne tražim te nemoguće, samo ispuni srce moje srećom. i to ne samo moje, već i njegovo. hvala ti. Amen
Uf. Hvala ti.
Molim te.
Post je objavljen 17.06.2008. u 17:23 sati.