Marketing
Večera s odabranim društvom
NisamJaOdavde je napisala dobar post na naslovnu temu.
"...Pa, evo, pozivam vas da složite svoje društvo oko stola na način na koji sam ja to ovdje učinila. Kome se od vas dopadne ideja, javite da svratim pogledati vaš izbor. Uvijek se nauči nešto iz tuđih izbora :o) Pokušajte suziti izbor na pet žena i pet muškaraca. Tek toliko da ne radimo kilometarske liste :o)..."
Pak je pozvala i nas da se odredimo po tom pitanju. Pak je izazov bio .
I sam razmišljala ujutro , vozeći se na posao i usput prisiljena gledati muškarce naše svakodnevnice kako si kopaju nos vozeći svoje autiće u kojima se osjećaju bogovi,što nije pomoglo u odabiru muškaraca za moju večeru, koga bih ja odabrala?
Za Dalaj Lamu sam odmah znala da bi ga pozvala. Za Irving Stonea isto.
I znala sam da bi zvala altruiste. One koji su imali ili imaju neko veće dobro na umu, osim svog vlastitog.
No takvih je malo. Među muškarcima mislim. Ili ih je malo ili ih ja ne poznajem, mislila sam. Možda sam ja kriva što znam samo one sebične. "Uspješne". Materijalno orijentirane. A takvi mi dosadni. Jer takvi neznaju niš drugo pričati nego o svojim "uspjesima" i svojem "poslu". Tu su počeli i tu su stali. Ne razvijaju se. Karajan me na primjer fascinira. No samo po pitanju svog posla me fascinira. Ostalo , čini mi se da bi mi bio nezanimljiv. Da ne bi imao što reć. Kad bismo sa teme njegovog posla prešli na bilo što drugo , imam osjećaj da bi se taj izgubio.
Mislim, takvo je moje mišljenje o mnogim ljudima. Oni koji su "uspješni" na kraju ispadaju idioti. Jer ne znaju sami zakrpat čarapu. Skuhat ručak. Zamijenit gumu na autu. Picasso mi isto fascinantan. Al čovječe taj je bio ubojica žena. Ono nečovjek na sedmu. Što će mi takav na večeri? Što ću sa egocentrikom? Lijepo je znat da postoji, lijepo mi gledat njegove slike, lijepo mi čitat o njegovom životu, ali tu bi bio početak i kraj. Ne zanima me dalje. Ne kao osoba.
I tako. Teško mi bilo nać nekog za koga mislim da bi meni bio zanimljiv. Da bi izdržala večeru .Da bi naprimjer mogao zabavit moje ostale goste. I gošće. Da bi uspio potisnut svoj ego. Možda sam malo pristrana, al eto takva sam.
Pa mi tako sve to bilo jako mutno. Nisam se lako mogla sjetiti niti jednog muškog koji me interesira toliko da bih odvojila svoje vrijeme i izdržala obrok s njime.
Osim Dalaj Lame.
Za žene je bilo lakše. Ima ih par fascinantnih kojih bi priču voljela čut.
Pa evo mog odabira :
Irving Stone
Zato što se uvijek pitam kako je taj čovjek mogao napisati toliko puno tuđih biografija. Kako je mogao ući u toliko puno života?
Dalaj Lama
Tu nije potrebno puno objašnjenja. Željela bih ga na svakoj svojoj večeri.
Aleksandar Makedonski
Neka priča. Ima što za reć.
Walt Disney
Uljepšao mi djetinjstvo.
Robert Fulghum
Promijenio mi pogled na svijet. Nevjerojatno ali istinito.
ŽENE
Karen Blixen
Fascinantan život.
Majka Terezija
Uvijek i na svakoj večeri da bude.
Kleopatra.
Velika žena. Za moj pojam. Na večeri imala bi počasno mjesto.
Hatšepsut. Vladala Egiptom 20 godina jer ukrala krunu. Lukava. Voljela bih slušati njezinu priču.
5.-ta gošća bila bi Renata. Supruga Jože Horvata. Koji s "Besom" proputovao svijet. Njezinu verziju priče i putovanja bih voljela čut.
Ovo su gosti na mojoj večeri dok sam još mala. Kad narastem promijenit će mi se vrijednosti pak ću vjerojatno zvat neke druge goste. A možda i neću. Tko bi to sad znao.
Post je objavljen 18.06.2008. u 10:53 sati.