Danas u 13:20 po xy put ide repriza serije "Prosjaci i sinovi". Kad ti je obitelj doseljena u Zagreb iz Zagore, onda od ove serije ne možeš pobjeći sve da oćeš. A kad ti je jedno od majčinih sjećanja iz mladosti čovjek koji je knjigu pisao... onda nekim stvarima zaista nema kraja.
Iskreno, osim Baltazara, niti jednu hrvatsku seriju mislim da nisam pogledala od početka do kraja. Ne, čak ni Smogovce. Ali ovu jesam. Štoviše, neke stvari, sad kao odrasla, primjećujem su mi ušle u leksik doma, nemam pojma da li iz serije ili je to u samoj knjizi bilo pokupljeno iz već postojećeg miljea. Na kamenjaru nisam bila od kad sam bila jako mala. Moja mama više tako ne govori. Osim u određenom društvu, a tog je društva sad već vrlo, vrlo malo.
A serija mi se sviđa, moram priznati... Ironija i zloća, the Croatian way.
Post je objavljen 17.06.2008. u 12:29 sati.