Ovo jutro , konačno po starom ritmu.Riješih se , bar djelomično prašine i čišćenja stana.
A kako se osjećam?... nekako bez osjećaja, bez poteba ili možda da se vratim u krevet i ponovo utonem u san.Odem nekamo, u mir i tišinu svoje nutrine.
Sinoć je svratio na povratku kući, isto jedno mrtvilo mojih osjećaja.Ili nastojanje potisnuti ih duboko, duboko za svaki slučaj.neka su na sigurnom, jer sve me već previše boli i boli. Nemogu više podnositi oscilacije, čekanje,
neizrečenost.Osjećam se poput predmeta, tu sam kad me treba, dođe uzme, upotrijebi i zatim ostvi neka se nađe i drugi put.
Post je objavljen 17.06.2008. u 11:27 sati.