Marketing
Zmajevi, junaci i čarobnjaci - na domaći način
Grupa autora: »Zmajev zlatni svitak«, zbirka hrvatskog fantasyja, Sferakon 2008., SFera-Mentor, Zagreb, 2008.
Na domaćoj žanrovskoj sceni koja pokriva kategorije znanstvene fantastike, fantasyja i nadnaravnog horora, fantasy je još poodavno najpopularniji žanr kod čitatelja, ali domaći su ga se pisci laćali samo povremeno. No, zanimljivi i književno vrijedni rezultati rijetkih domaćih fantasy uradaka potakli su urednike 14. godišnje zbirke zagrebačke SF konvencije Sferakon da baš ovaj podžanr postave kao okvir ovogodišnjeg književnog natječaja, i rezultat je, svakako vrijedan i hvale i samohvale, došao u zbirci prigodnoga naslova Zmajev zlatni svitak.
Prva je to domaća fantasy zbirka ikad objavljena, a osim što nudi pregršt zanimljivih priča, dokazuje i da se fantasy može pisati – kratko; da nam za takve teme baš i ne trebaju monumentalne trilogije od 1.200 stranica.
Zbirku otvara priča Simir Gordane Kokanović Krušelj, smještena u doba rimskih osvajanja Panonije i prvih stoljeća kršćanstva. Mala izolirana zajednica zahvaljujući magiji odolijeva moćnom osvajaču, no diplomacija i politika u toj priči nadvladavaju čak i natprirodne sile, koje pripadaju nepovratnoj prošlosti. Slijedi priča Pasoglavci Danila Brozovića, krvavi akcijski fantasy, također smješten u naše krajeve (glavni junak je mladi ratnik iz Histrije!), s umješno isprepletenim povijesnim i mitološkim motivima (primjerice, u isto vrijeme ovdje postoje i Histri i Slaveni odnosno Hrvati), čijim je pretapanjem oblikovan alternativni svijet, s izvorno svojim napetostima, sukobima i tragedijama.
Dario Rukavina je u priči Nek' se ne zna traga, Ljeljo, literarno jednom od najambicioznijih u zbirci, još dublje zaronio u svijet mitologije balkanskih naroda, ali ga je monumentalno nadogradio klasičnim fantasy motivima, od demona i zmajeva pa sve do maštovitog spektra vlastitih fantastičnih bića, i alegorijskog identificiranja likova kao simbola ili čak utjelovljenja prirodnih pojava i sila.
Sasvim drukčiju priču napisao je Danijel Bogdanović: pod naslovom Monukromaćija svjetovi svjetla i tame, dobra i zla, sukobljeni su kroz uobičajene likove kraljeva, čarobnjaka i vitezova, ali pozadinski motiv gubljenja boja i prevladavanja sivog spektra kada zlo nadvladava, cijeloj priči daje vrlo osebujnu tjeskobnu atmosferu.
U fantasyju je autorska sloboda puno veća nego što se obično misli, a to je u ovoj zbirci lijepo pokazao David Kelečić u priči Grumish. Ova priča je zapravo jedina u zbirci koja koristi klasične tolkienovske fantasy likove Orka, Ljudi, Vilenjaka i Patuljaka, ali ih smješta u urbani svijet korporacijskog biznisa budućnosti. Naravno da je ovakva priča morala biti humoristična, iako ima i prilično krvavih dionica, a na samom kraju ispada da ima i ekološku poruku. Priča Zorana Janjanina Grobnica za malog princa razvija se kao klasični akcijski fantasy sa zanimljivom postavom nadnaravnih bića, ali u tragičnom raspletu neočekivano dobiva izrazito humanističku crtu progovarajući i o diskriminaciji i o nehumanom primitivizmu tradicionalnih vjerovanja i običaja.
Lokalizirana je i Koranska vila Ivane D. Horvatinčić. Riječne vile, postavka je ove priče, nisu samo bića koja žive u rijekama, one su rijeke same, zauvijek vezane uz svoja korita, i svjedoci su, ne baš uvijek nijemi i mirni, svega dobra i zla što na njenim obalama ljudi jedni drugima umiju priuštiti, ali i rijeci odnosno riječnoj vili, pa taj dugostoljetni suživot znade prerasti i u uzajamnu netrpeljivost. Zmajevima se vraćamo u priči Eda Barola Zmajeva riječ, još jednom »junačkom fantasyju« u kome je svijet smješten u svoje zlatno doba, kad zmajevi vladaju na dobrobit ljudi a junaci su svojevrsni čuvari poretka, no ugroza neminovno dolazi: naizgled od zlog čarobnjaka, a zapravo od neizbježne ljudske prirode.
U Mostu bez povratka Robi Selan poveo je svoje likove iz poznate nam današnjice u svijet grčke mitologije, malo drukčije nego što su nas učili u školama, gdje neklasični junaci ne uspijevaju riješiti svoju zadaću, ali neočekivana zadovoljština ipak im stiže. Na samom kraju, evo opet zmajeva: Iva Šakić Ristić u Magičnim okovima opet na prilično originalan način uređuje svijet u kome su zmajevi strah i trepet, ali njena akcijska priča samo je paravan za pripovijest o sazrijevanju, odrastanju, pa čak i emancipaciji.
Kako su zmajevi najzastupljeniji u ovim pričama, tim čarobnim bićima zbirka duguje i naslov, a i ilustraciju na naslovnici koju je izradila Biljana Mateljan.
(Objavljeno u Glasu Istre, 14. lipnja 2008.)
Post je objavljen 16.06.2008. u 19:57 sati.