"Kada se budućnost pretvori u prošlost, procjenjiva se sadašnjost."
( Marija Fülöp-Huljev )
..........Živio je kao školjka. Otvorivši se pozdravljao svakoga i zagrlio cio svijet.
Ali to su bili rijetki trenuci, osobito u zadnjim godinama njegova života kada je negdje u dubini duše vjerojatno osjetio tešku i nepobjedivu bolest, bolest zbog koje će morati napustiti sve voljeno: Nju, djecu svoju, more i sjećanja na bezbrižno i veselo djetinjstvo, ribarenje s prijateljima, svoj nikada nezaboravljeni zavičaj u blizini Šibenika, roditelje, drugi svoj dom malo selo Undu nedaleko od posljenjih obronaka Alpi....Sve, sve što mu je život dao da bi tako naglo i drastično otrgao od njega. Kažu da je na vječni počinak otišao spokojno i mirno s blagim osmijehom na licu jer je znao da će svoju duboku i iskrenu ljubav prema svojoj Mariji sačuvati na vijeke kao tajanstvena školjka na dnu duboka mora. A što je ta školjka toliko puta obasjana dalmatinskim suncem zatvorila i ponijela sa sobom, možete pročitati u ovoj knjizi.
dr. Mijo Karagić
U spomen na prijatelja, prepisati ću objavljene pjesme.
DOĐI
Ti odlaziš u boji jeseni
ničeg u spletu,
tek ruka jedna
već smo pomalo zaboravljeni.
Polako prolazi ljubav jedna
u praznom dijelu moje duše
tiho se budi jadikovka,
napolju jesenji vjetar puše
s neba da se čuje psovka.
Otišla si,
lišće pada
i ljubav se gasi od studeni
dođi na proljeće opet djevojko mlada
voli me nanovo kao nekada.
Post je objavljen 16.06.2008. u 18:45 sati.