Marketing
Ljubav srcem vrijeme pobjeđuje...
Kad bi bar postojalo
neko sretno rješenje
čaroban štapić, možda
da nas spasi ove muke
koju svaki dan osjećamo,
ovog pakla što nam ljubavi prijeti...
Postoji li neki kolačić sudbine
ili tajni recept neki
pa da nam ovi mjeseci očaja i tuge,
mjeseci naše razdvojenosti,
lakši budu, da ne bole toliko?
Kako je teško, moja ljubavi,
daleko od tvog zagrljaja biti...
Pomalo nestajem svaki put
kad vidim neki sretan par
kako zagrljeno ulicom korača,
a možda ni ne znaju
koliko su doista sretni
što su zajedno, što su tako blizu...
Tješim samu sebe tada,
ni oni možda nisu stalno zajedno,
i njih razdvaja neka gorka daljina
a sad su konačno zajedno,
negdje u nekom gradu,
nadoknađuju sve propuštene
zagrljaje i poljupce,
maštanja i nadanja,
a tugu konačno osmijehom mijenjaju ...
Pomalo sebično, priznajem,
ali srcu kao da je lakše...
Svaki dan nova bol,
srce još jače za tobom žudi,
suze sve više peku...
Razdire me ovo vrijeme bez tebe,
trebaš mi...
Nekako se uvijek naivno tješim
da će jednom doći naše vrijeme,
i da ćemo potpuno predani
uživati u svojoj ljubavi...
Jer da bez nade ostanem,
bez svega bih ostala..
Znam da ćemo izdržati i ovaj put,
jer izdržali smo i do sada...
Iako smo već dva mjeseca razdvojeni,
dva preduga, pretužna mjeseca,
i iako ne znamo
kada ćemo se opet vidjeti
(ubija ova neizvjesnost, jel da? )
uspjet ćemo -
pobijedit ćemo vrijeme...
Tada ćemo mi zagrljeni
ponosno rivom šetati,
a navečer uz rijeku
poljupcima srce hraniti.
Možda će tada netko potajno
i nama na sreći zavidjeti,
samo nas osmijehom pozdraviti
i svojim putom nastaviti...
Nedostaješ mi, čežnjo srca moga...
Post je objavljen 16.06.2008. u 19:58 sati.