Marketing
Ravna gora koja baš i nije ravna
Opčinjena Dvorcem Trakošćan, o kojem sam pisala u prošlom postu, nastavljam u revijalnom planinarskom tonu i osvrćem se na odlazak do vrha Ravne gore. Više-manje planinarski post, s uputama kako doći do gore. Za one koje ne zanima planinarenje, mogu proskrolati fotkicama i to je to!
Odlazak na vrh Ravne gore je jednostavan, markacije solidne, tamo gdje i trebaju biti. Nije bilo nikakvih spornih situacija. A i što bi dr. Poljak rekao "orijentacija laka". 
Krećete od hotela Coning, odmah na jednom stupu markacija koja vodi kroz šumu. Evo nekak' sam to okvirno ucrtala. Možda sam malo pretjerala u luku, ali čisto radi snalaženja u prostoru i postu!
Evo puta. Dakle, u gornjem dijelu smo napravili kao kružnicu. Mi smo na tom raksršću skrenuli lijevo i popeli se na hrbat pa desno prema Planinarskom domu i vrhu. Od doma se spustili dolje do Meljana i vratili istim putem. Taj spust od doma do Meljana je prilično strm, ne traje dugo, ali vjerujem da se oni koji kreću tim putem moraju malo i zadihati. Konačno, imate i varijantu da ako idete ovim putem ulijevo dođete do tzv. Velikih pečina. Meni se nešto nije išlo do tamo, jer se tamo kompeltno razbio jedan kolega-planinar (pad na leđa na stijene).
Meljani su jedno jako neobično selo.
Ulaz u Meljane:
Sve neke bakice, par dječice... pitam se uvijek što ti ljudi tamo rade... koja to mora bit letargija... Bogu iza nogu, u brdu... Sreli smo jednu djevojčicu-djevojku, negdje srednjoškolku, sjedila je s tri bake na klupčici. Mi prolazimo, oni zure, šute... kad smo se nakon dva-tri sata vratili u isto mjesto, ekipa je sjedila na istom mjestu... isti letargični pogledi... neka čudna seoska nirvana... Čak se ni psu nije dalo lajati.
Onda smo prošli pokraj nekog starog seoskog imanja i ja skužim kokice izlaze iz kuće. I kažem "gle, ovo mora da je najveći kokošinjac kojeg sam vidjela!", kad koke imaju toliko prostora...
Kad ono... bakica izlazi!
Na svu sreću, nije me čula, pogotovo što se ispostavilo da je bakica presimpatična. Stali smo i s njom malo popričali, baš je bila draga. Mene se najviše dojmilo to što je rekla da je ona uvijek do trgovine morala ići sat vremena tamo i sat vremena nazad. I to još po šumi. O ne. Premrla bih da moram ići, recimo, sama kroz šumu.
A gle pravog meljunškog ljepotana! Okan!
Uglavnom, negdje u središtu Meljana dolazite do raskršća. Mi smo u prvi mah htjeli produžiti ravno. No, tamo smo sreli drugu simpatičnu bakicu iz Meljana, koja nam je objasnila da nam je ravno bliže, ali i puno strmije. Što se kasnije pokazalo točnim. Pa smo se tim dijelom odlučili spustiti. A sad dok se penjemo ići elegantnijim putem. Malo dužim, ali zato ugodnim za šetnju. Pa tu, dakle, skrećemo naglo lijevo.
Putem smo nailazili na čudnovate zagorske kljunaše koji znaju bit poprilično agresivni dok bare, a u kadar im uskaču znatiželjne planinarke.
Nda, penjete se gore, malo počinje sve bit strmije, idete prema hrbatu. Kod jedne simpatične vikendice naći ćete čudno izrešetane oznake. Skretanje za Pečine. Ne znam jesu ovo meci u pitanju?
Mi krećemo desno i nakon 20-ak minuta stižemo do prvog od dva doma. Usput bacamo pogled na prekrasni dovrac i okolicu. Bila je malo izmaglica pa nije baš pucao pogled, ali svejedno je bio impresivan. Nismo očekivali.
Evo prvog doma. Tu su bile dvije bakice s unučićima, koje su taj dan bile dežurne.
Na zidu tog malog planinarskog doma našli smo neobičnu sliku.
Malo popričali i krenuli hrbatom udesno prema glavnom planinarskom domu i vrhu. Prije dolaska do tog Filićevog doma naći ćete na crkvu Sv. Trojstva.
Vidikovac.
I evo nas konačno na vrhu!
A gle fore, ljuljačke ispred tog doma s prekrasnim pogledom na dvorac i brdašca!
U domu ludnica od žigova! Raj!
Čak i jukebox imaju!
Papali smo graha, popili cugu i krenuli dolje. Tik ispod tih ljuljački je spust za dolje. Malo strmije, ali preživjeli smo uspješno. Ušli u Meljun, prošli ga i došli do onog našeg ključnog raskršća. Vratili se kroz šumu istim putem. Ugodna šetnja koja je kasnije rezultirala obilaskom prekrasnog dvorca Trakošćan! Dan za preporuku!
| Vrh: Skromnih 680 m Markacije: Dobre Žig: Carstvo! U domu. Vrijeme do vrha: Jedno dva sata laganice. Opasnosti: Nema. Životinje: Purani, psi, mačke, gusjenice, ptice. Vidikovac: Prekrasni na više mjesta. Sve u svemu: Lijepo! |
Post je objavljen 16.06.2008. u 15:21 sati.