Hrvatska, ljubavi moja
Evo, danas me zateče, iako sam najgore očekivao, vijest da je „ u Zagrebu nakon duge i teške bolesti umro pjesnik i esejist Zlatko Tomičić (1930.-2008.), priopćeno je danas iz Društva hrvatskih književnika…“
Iako sam takvu vijest tjednima očekivao ipak me iznenadi, a neki kovitlac tuge, uspomena i sjećanja obgrli. Prigodom rijetkih susreta nazivao me je rođakom, a za mog djeda Stjepana Tomičića (alias Alfonsa Dalmu) znao je reći „ on je najveći živući Ličanin…“. Eto, otišao je prvo Stipica (tako smo ga zvali i koji je život od 1945. do 1999. proveo u inozemstvu gdje je bio glavni urednik austrijskog „Salzburger Nachrichten“, njemačkog „Munchener Merkur“, glavni urednik Austrijske televizije i radija, komentator i dopisnik iz Rima bečkog „Der Standarda“…. ), a sada i Zlatko. Zajedničko su im bili lički korijeni, spisateljstvo, ljubav prema Hrvatskoj i reperkusije koje su zbog toga trpjeli: Stipica se nikada nije vratio u Hrvatsku, a Zlatko je zbog Hrvatske robijao, bivao prešućivan i zabranjivan.
1.In memoriam Zlatku Tomičiću
2.Zlatko Tomičić
3.Stjepan Tomičić
HRVATSKA, LJUBAVI MOJA
prof. Zlatko Tomičić
Hrvatska, ljubavi moja,
i ovdje sam tvoj sin,
i ovdje sam tvoje ime
i tvoj sjaj.
Hrvatska, djevojko moja,
svuda mislim na tebe,
u svakoj zemlji te sanjam,
u svaki te nosim kraj,
Hrvatska, gujo pod kamenom
s golim trokutima i ilirskim mjesecom
- tko na te s mržnjom stane
past će mrtav od otrova tvoga.
Hrvatska, zvijezdo na nebu,
tvojom pomoću stekoh sile svijeta,
svjetlost jesi što pada na ruke
iz tijela i krvi raspetoga Boga.
Ohrid, 1966.
Pjesma Zlatka Tomičića "Hrvatska, ljubavi moja" - najpopularnija hrvatska rodoljubna pjesma svih vremena - nastala je 1966. u mjestu Ohridu na obali Ohridskog jezera. Od 1966. pa na dalje, osobito prva dva desetljeća nakon nastanka pjesme, ta je pjesma postala kultna pjesma Hrvata po cijelom svijetu - stalno se je recitirala u europskim zemljama, Americi, Australiji i Africi, na svim priredbama i pretiskavala se ne samo u novinama, knjigama i časopisima nego i na poleđini raznih klupskih iskaznica, majicama, rezervnim kotačima automobila. Recitirala se i na hrvatskom i na engleskom. Od iseljenih Hrvata nazvana je drugom hrvatskom himnom.
Prevedena je na veći broj europskih jezika, ali i na vaneuropske jezike, među ostalim i na turski, azerbejdžanski i hindi jezik. Prevedena je i na sve hrvatske govore kao i na hrvatske mikro-jezike, tako i na vejski s otoka Krka i bednjounski iz Hrvatskog Zagorja. I jedan i drugi taj jezik su ustvari naši pragovori, stari tisuće ljeta, otud njihov čudni arhajski lik.
Na hindski jezik prevedena je godine 1990. Preveo ju je dr. Sheoraj Singh Jain.
Post je objavljen 16.06.2008. u 14:08 sati.