Marketing
At the end of the tunnel..
Then it comes to be that the soothing light at the end of your tunnel,
Was just a freight train coming your way,
Then it comes to be that the soothing light at the end of your tunnel,
Was just a freight train coming your way...
Danas razmišljam kako svjetlo na kraju tunela
možda i nije svjetlo nadolazećeg vlaka,
već jednostavno svjetlo, samo to.
I kako je svakom od nas suđeno
da budemo jednom, bar jednom,
sretno zasljepljeni njegovim sjajem.
Svjetlom pozitivnih stavova, ispravnih odluka.
Danas razmišljam kako su neizgovorene riječi,
neispisane stranice,
pusta polja i livade koje ne mirišu
takve s razlogom.
Možda da nas podsjete da je nekim stvarima,
možda nekima i od nas?
Suđeno da budemo prazni, blijedi.
Danas razmišljam kako su zagrljaji nama najmilijih,
kojih nam nikada nije dosta,
koji nemaju onu brojku ''dovoljnog'',
zapravo potpuno beznačajni, samo prosti dodir dvaju tijela,
ako ne teže razmjeni duša.
Danas razmišljam o prostom dodiru,
koliko mi nedostaje;
snage mom svjetlu.
Koliko su puste moje livade,
i koliko sam prazna i blijeda.
Danas razmišljam o hladnoći svojih godišnjih doba,
hladnoći svakog od njih.
Post je objavljen 16.06.2008. u 14:01 sati.