Često mi mužić veli da pišem o ovome ili onome na blogu, a ja neću. Nek on sebi otvori blog, pa piše o ovome ili onome kaj mu već pada na pamet. Tu ja pišem samo o onome kaj se meni mota po glavi. I tak nek se zna...
Također, nema šanse da nekaj napišem kad sam loše volje, ljuta, tužna ili depresivna. Nema šanse jer znam da bum sutra onda zbog toga žalila i da bum taj post vjerojatno obrisala i pitala se tko je sve to pročitao.
Ma kakvi, pišem samo kad sam dobre volje i samo događaje koji su mi iz samomenipoznatog razloga bili simpatični....
Kao na primjer neku večer...
Mi u krevetu. Ugasili televizor i namjestio se svatko na svoju stranu za spavanje. Mužić počinje duboko disati kao da je zaspao. Kad najednom veli:
- Imam maslinu u krevetu!
- Kakvu maslinu? - pitam sneno.
- Kaj pitaš gluposti. Pa, maslinu.
(Normalno je imati maslinu u krevetu, pa ja pitam gluposti. Baš sam luda...)
Kako sam mislila da spava, tako sam mislila i da, po običaju, glasno sanja. Kadli se on digne i počne micat posteljinu.
- Evo je. - pokazuje mi je pobjedonosno i odlazi je bacit u smeće.
A kaj je bilo i otkuda ta maslina?
Jel je popodne sendvič dok je gledal tv i jedna mu maslina sa sendviča pobjegla, a da nije skužil. Zavukla se, mamicu joj, pod pokrivač i čekala pogodan trenutak da mu se otkotrlja do nožnih prstića i tam ga poškaklja. Dobro da se nije zavukla pod moj pokrivač jer bi me šokirala kao što me je šokirala prije par mjeseci kora od banane ispod jastuka.
O kori od banane je već druga priča....
Post je objavljen 16.06.2008. u 13:50 sati.