Jučer je u Fužinama održana 6. po redu međunarodna utrka vatrogasaca i prvi polumaraton tri jezera. Odlučio sam otići i vidjeti na što to liči, jer mi se vrijeme činilo prehladno za novigradski triatlon.
Inače sa svih strana dobivam kritike zbog svog sve rjeđeg pisanja na blogu, pa evo, da bar malo popravim stvar. Dakle na kratki put krenuo sam sam, oko osam sati, iako je start bio najavljen za 11. Htio sam doći ranije, da se malo promuvam i vidim što i koga ima. Okupljanje je bilo na igralištu kod pumpe, i već oko 9 sati bila je poprilična gužva. Mislim da sam ulovio posljednje mjesto na parkingu, svi koji su došli kasnije morali su parkirati po kojekakvim zabitima. Ovaj put sa prijavom nije bilo nikakvih problema iako me je Borić mrko pogledao. Valjda mu je gušt kad može nekoga otkantati. Vrijeme do starta brzo je prošlo, jer je bilo puno poznatih lica. Start i cilj bili su na cesti ispred hotela Bitoraj, a cijeli program vodio je Josip Krmpotić. Nakon nekoliko uvodnih dječjih utrka uslijedio je start glavne, u kojoj smo startali zajedno sa vatrogascima. Bilo nas je poprilično na startu, i startao sam jako loše, iz zadnjih redova, tako da sam izgubio najmanje pola minute probijajući se kroz neke vatrogasce kojima se izgleda uopće nije trčalo. Staza utrke vodila je uz jezero Bajer, po cesti kojom se dolazi iz Rijeke. Bilo mi je jako ugodno trčati, prekrasan ambijent, i odlično vrijeme, ni vruće ni hladno. Bilo je zabavno prelaziti vatrogasce koji su se malo zaletjeli. Nisam uopće znao kako bi trčao, jer ove godine niti jednom nisam pretrčao dužinu veću od 15 km. Zbog toga sam odlučio trčati 50 metara iza Šarca, pa dok ide ide. Bojao sam se da mi noge neće izdržati nakon 14. km. Nakon što smo optrčali jezero, vatrogasci su skrenuli u cilj, a mi smo produžili prema mjestu Lič. Potpuno drugačiji ambijent, ličko polje, pilane, trupci, i sunce koje je upeklo, kao da je sasvim druga utrka. Nakon svega 2 km. neke dvije curice šalju me oštro u lijevo, uzbrdo u neku šumu, što me malo iznenadilo jer sam očekivao drugačiju stazu. Uskoro slijedi novo iznenađenje, u suprotnom smjeru juri Stanić, a malo za njim Ljubas, skoro smo se sudarili. Nije mi bilo jasno gdje su Kodžo i ona dva Mađara. Pa da, prošli su ranije, ali u kojem smjeru kad ih nisam vidio? Uskoro se susrećem sa Idom Šurbek, i opet skoro sudar, a za njom polako pristižu i ostali koji su ispred mene. Nema ih puno, ali to je zato što nas nema puno u utrci. Uskoro stižem do trećeg jezera, gdje je neki čudan okret, preko brane, pa po nekakvoj šljaci i šljunku, pa natrag u onu šumu. Kad sam se spustio, opet me one dvije curice šalju u nekom čudnom smjeru, ali sad sam barem shvatio zašto nisam vidio vodeću trojku, oni su odradili uspon u šumu prije nego što sam ja uopće došao. Te curice su morale cijelu trku glumiti prometne policajce, i paziti tko dolazi iz kojeg smjera. Ponovo trčimo kroz ličko polje, i nakon nekoliko kilometara dolazimo do još jednog okreta, ali sad je ispred mene vrlo malo trkača, odnosno, svi su drugi već prošli, slično kao prva trojica na onom prvom okretu. Pomalo čudna staza, sa ta dva dodatka. Bilo je tu i dosta brda, i počeo sam već osjećati težinu u nogama i zaostajati za Šarcem. Pratio sam ga još jedan kilometar, i onda shvatio da je on zapravo ubrzao. Vratio sam se na svoj stari tempo da ne puknem tri-četiri kilometra od cilja. Zadnji kilometri od Liča do Fužina prošli su prilično teško, ali bojao sam se da će biti i gore. Na kraju 1:45, prosjek od 5 min/km. nije ni tako loše i prilično sam zadovoljan. Poslije trke smo se nažderali vatrogasnog fažola, koji je bio odličan, samo šteta što smo ga morali zalijevati gaziranim sokovima. Stvar je donekle popravio Ljubas svojom zalihom u bunkeru. Sve u svemu odlična trka, jedina zamjerka organizatoru je što je u prvom dijelu trke, oko jezera, bilo previše vode (svaka 2 km.) a u drugom premalo (na svega dva mjesta). Evo, tu su rezultati polumaratona i utrke vatrogasaca...
Post je objavljen 16.06.2008. u 08:38 sati.