Marketing
Rynek Główny, Sukiennice, sitni darovi, važne poljske fraze ... i krakowiak ...
Krakow (Cracow), stara poljska prijestolnica (od 1038. do 1596)., utemeljen je u 7. stoljeću. Danas ima oko milijun stanovnika, centar je poljske kulture i znanosti, sveučilišni grad, grad tisuću crkava, proglašen '0-tim spomenikom kulture' ...
Krakowski stari gradski trg (Rynek Główny) odiše posebnom atmosferom.
Na rubovima prostranog trga (40,000 m2) su brojni restorani i kafei, štandovi sa cvijećem, slikama i suvenirima. Oko trga fijakeri voze turiste, sviraju ulični svirači u nacionalnim nošnjama, odjekuju svi svjetski jezici. Trg je tako velik da na njemu, unatoč brojnim turistima a i Krakowljanima koji tu rado provode večernje sate, nikada nije prevelika gužva.
U središtu trga je zgrada Sukiennice u kojoj od 15 stoljeća zanatlije i trgovci nude svoju robu - jantar, srebro, koralj, predmete od kože, drvene figurice, jaslice, najrazličitije suvenire ...
Nekoliko važnih poljskih fraza:
Nie mogę bez Ciebie żyć!
(Ne mogu živjeti bez Tebe!)
Mogę Cię pocałować?
(Mogu li Te poljubiti?)
Lubie Cię!
(Ljubim Te!)
Pragnę się z Tobą kochać !
(Želim se voljeti s Tobom!)
Jestem szczęśliwa!
(Sretna sam!)
Darovi: čaj od ružinih latica, slatkiš 'ptičje mlijeko', marcipan i medenjak u srcu ...
Krakowiak
Uz mazurku i polonezu, najpoznatiji poljski ples.
Tri karakteristična koraka su galop (brzi koraci naprijed), hołubiec (poskakivanje uz udaranje petama i toptanje) i krzesany (kližući pokreti) ...Krakowiak je ples za više parova u kojem muški plesač vodećeg para određuje tempo i smjer.
Naziv krakowiak javlja se prvi puta u piano albumu Franciszeka Mireckog - Krakowiaks Offered to the Women of Poland (Warsaw, 1816). Sredinom 19-og stoljeća krakowiak postaje popularan na balovima u Austriji i Francuskoj.
Kad zasvira krakowiak, u žilama mi brže zastruji poljska krv moje bake Aurele....
silver ring, photo by flickr
Miss Rosalind, nastavak priče ...
Miss Rosalind je, razmišljajući o smotri i takmičenju vrtlara, pozorno pregledala mlade izdanke i ružine pupoljke, kako bi provjerila nisu li se pojavile biljne uši.
A tada, krajičkom oka zapazila je ....
…
… kako nešto svjetluca pod grmom Fair Biance.
Sagnula se, prstom razmaknula rahlu zemlju i podigla svjetlucavi predmet. Bio je to prsten starinske izrade, ukrašen srebrnom ružom. Latice srebrne ruže bile su delikatne, savršeno uobličene rukom vještog umjetnika. Prsten je bio starinski i vrlo vrijedan.
Kako li se našao u mojem vrtu? pomislila je Miss Rosalind, pažljivo razgledajući prsten s ružom.
A tada je njezino oštro oko zamijetilo natpis urezan na unutarnjoj strani prstena: That which we call a rose...
Iako je odmah prepoznala stih, Miss Rosalind je ušla u svoju dnevnu sobu, prišla polici s knjigama i s police uzela knjigu. Shakespeare, Romeo and Juliet.
Juliet:
"What's in a name? That which we call a rose
By any other name would smell as sweet."
(Što je ime? Ona koju nazivamo ružom, mirisala bi slatko i pod drugim imenom.)
Romeo and Juliet (II, ii, 1-2)
Fair Bianca rose
(nastavak slijedi)
... Pero i Đuro: Vratila se ...
Post je objavljen 16.06.2008. u 23:59 sati.