danas mi se opet dogodila jedna od“ovo je idealno za blog“ situacija. Imam jednu poznanicu koja mi svake godine čestita rođendan, Božić, Uskrs i tako to. Ne bi to bilo previše čudno,ali mi nikad nismo bili pretjerano intimni (shvatite to kako hoćete-to je jedna iz one faze sviranja po birtijama), čak dapače-nismo se vidjeli već dvije godine najmanje,ako ne i tri. Tek ponekad čujem od ljudi koji ju viđaju da me pozdravila. Danas sam trebao poslati poruku kolegici sa faksa, koje se zove jednako kao i moja čestitarka. I naravno-pogađate, poruka je slučajno otišla na krivi broj. Tu bi se priča izgubila u običnosti, da nije stigao njen odgovor u stilu “pa bok! Dugo te nisam čula-otkud ti BAŠ DANAS na ovom broju?“. E sad...da znam,obogatio bi se na tome. A zašto je BAŠ DANAS bitan dio poruke? Zato što je danas njen rođendan, na koji sam ja naravno potpuno zaboravio. No, providnost mi se nasmiješila po tko zna koji puta, pa sam se elegantno izvukao, naravno uz nagradne bodove „pa čuj...ne mogu si priuštiti da zaboravim tvoj rođendan.“
Ne znam jesam se već bavio tom temom ovdje (pamćenje mi je u zadnje vrijeme poprilično loše-danas se nisam mogao sjetiti gdje sam ostavio auto), ali već me takve stvari progone duže vrijeme. Deja-vu mi je postao uobičajen, kao dobar dan teti u pekari. Često se sjetim nekih lica nekoliko sati prije nego ih sretnem\čujem\vidim\dobijem neku informaciju o njima, a da nema nekog pretjeranog razloga da svoje minute posvećujem njima,pa to u pravilu i ne radim. Zaista će potražiti način da to unovčim, možda u tome leži moja velika šansa?
No dosta o mojim posebnim moćima. Posvetimo se malo drugima. Pričajmo o-laži! Znate li da ja nikada ne lažem? Možda zvuči malo čudno,ali s vremenom sam se uvjerio da je ljude lakše uvjeriti u lošu istinu nego u dobru laž. Laž ima onaj prepoznatljiv miris, zrak jednostavno zatreperi kad se ona pojavi. S istinom je puno lakše. I što je još zanimljivije, ljudi ću puno češće posumnjati u laž koja glumi istinu, nego u istinu koja glumi laž. A vještim odabirom riječi možete postići da svaka istina zvuči onako kako to slušatelj želi čuti. Poanta je u tome da budete toliko uvjerljivi, da onaj tko vas sluša neće ni pokušati promisliti o onome što mu pričate. Tako se rade i razne prodaje. Nema veze što vama baš ni ne treba polica osiguranja od šteta nastalih djelovanjem morskih valova jer živite u Slavoniji, ali ako je prodavač dovoljno dobar, on će vas uvjeriti da idući puta kad zakoračite u vlastito dvorište morate ponijeti pojas za spasavanje i peraje, jer se Panonsko more vratilo. Ako se već nije vratilo, onda se očekuje do kraja mjeseca, a onda je bolje biti spreman i imati policu osiguranja,nego da vam se dogodi da vam more odnese kulenove iz pušnice.
Moć sugestije je strašna stvar. Mislim da ću si ovo ljeto za zadatak dati da uvjerim vešmašinu da je ustvari lastavica. Uopće ne sumnjam u uspjeh svoje misije, jedino me malo zabrinjava što će se dogoditi ako, kad dođe jesen, moja vešmašina odluči sa ostalim pticama odletjeti ka jugu. Nemam ja sad love za novu vešmašinu.
Eto.osobnih poruka nema. Na predzadnji post su mi rekli da sam previše...nešto. nisam točno uhvatio trenutak što, svi su klimali glavama i slagali se s većim dijelom posta, ali im je opet bilo odlomaka koji su im bili malo previše...pretjerani. ja se slažem, jedino mislim da bi morali postići konsenzus oko toga što je to točno previše-naime, svatko je odabrao drugi odlomak.
A sad malo za nahranit winamp....
Ska Ringišpil – Molder
Post je objavljen 16.06.2008. u 00:42 sati.