Daleko od svijeta u zagrljaju jedne djevojke
sve tako lijepo, savšeno jednostavno
onako kako treba biti
svaka zora i svaki suton
i svako podne i svaka ponoć
stapaju se u jedno
savršenstvo svijetova
prožeto srećom i tugom
smijehom i suzama
i ispunjenom ljubavi
baš kako treba biti
i nitko mi neće oduzeti
njene oči, njene usne,
toplinu njezinog zagrljaja
i žar njezinog poljupca,
taj pečat njezih usana
na mojim usnama
što će ostati zauvijek na njima..