Lomim svoje ruke
i šapućem neke svoje molitve
u koje ni sama ne vjerujem
no ipak se nadam
da tamo gore postoji jedan bolji svijet
za mene, za tebe, za vas
gdje ćemo se zagrliti
i biti jednaki.
I da baš tamo sad moj tata
sjedi
pije vino koliko ga volja,
karta poker sa anđelom Gabrielom
za njegova krila
koja je zaslužio svojim zemaljskim životom.
Lomim svoje ruke
po prvi put onemogućena pisati u rimi,
ali emocije sada nemaju snage
biti okovane ljepotom,
no nada da nisam sama
daje mi inspiraciju za ovu pjesmu
bez rime
za moga tatu
od njegove kćeri jedinice.
Post je objavljen 15.06.2008. u 20:26 sati.