Marketing
Ufat ćemo se u to da ćemo bar potajno biti tvoja religija, makar i da ju skrivaš kao zabranjenu.
Toliko vremena
provele smo u uvjerenju
da toliko toga znamo.
Imale smo sve. Voljele smo puno i intenzivno.
Bile sigurne u pobjede i borile se za domovinu.
Imale smo radost na usnama
i sunce u kosi
i trčale kroz mračne ulice
potpuno same
i napete,
Toliko istinski ispunjene.
Vjerovale smo u ljubav i slobodu
i dizale revoluciju.
Spalile smo zastave licemjerja
i uvele diktaturu mira.
Kako smo nadobudne bile.
Zar je točno reći
da su svi oni pogledi i osmjesi,
suze i optužbe,
svađe i povjerenje
bili lažni?
Zar je točno reći
da je srce otrovano teškim plemenitim metalima
i jestivi koralji,
luke snova
i dani mašte
bili samo farsa za izdaju?
Zar je točno reći
da nepravda i dvoličje
iznad onih naših pravih vrijednost?i
I zar je točno reći
da se nikada nismo borili
i trudili
i svađali
i protestirali
i dizali ustanke
i gušili bune
i voljeli
i smiješili
i ridali
i vriskali??
Zar ćeš nas zanijekati
ako te upitaju za naše prijateljstvo
i deklamirati ga pod lažno
ili samo bivše?
Zar ćeš nas prepustiti
samo maloj točki prošlosti
i dopustiti vječnosti da nas proguta?
Dakle, dopustit ćeš
da sve u što smo vjerovali
bude samo magla u situ sjećanja
i da naš pravedno zarađeni imutak
zauzme aristokracija.
Pa kad je kocka bačena,
dopusti to
i tri puta zataji našu ljubav,
prijateljstvo
i nadanja,
bježi od križa,
a mene neka izbičuju
jer ću im dati život i time otkupiti tvoj.
Nadam se da ipak potajno
vjeruješ u našu povezanost
i da se potajice skrivaš u katakombe
sad već izgubljenih trenutaka
i prisjećaš nas
kao vlastite zabranjene religije.
Volim te.
Post je objavljen 15.06.2008. u 17:53 sati.