rekla sam si milijun puta ne treba ti nitko karla ti si velika djevojka
pusti sve bit ce dobro
ja se selim
Ja napustam svojih osamnaest godina i pocinjem kao da nikad nisam nista napravila
I ne znam jesam li sretna ili tuzna.
on je prije nekoliko dana rekao da me voli i da ce sa mnom
a onda ono
i drugi neki pozivi
drugi neki ljudi koji nemaju lijepe glasove
i smiju se prehistericno
Njegov glas smiruje i kad je jako lose
Njega ova osoba koja zivi u meni voli bezuvjetno
netjelesno ljepljivo
i to nitko nitko ne moze shvatit
ja sam lazljivica pokvarena
i imam po bedrima modrice koje sam zasluzila
sjedala sam do njega prije dva dana
on je pricao o hermeticnosti nase ljubavi
a ja se nisam usudila reci kako sam shvatila nesto sasvim suprotno i nesto sasvim točno
mi smo hermeticni svatko za sebe
htjedoh mu reci
ja imam svoj balon
ti svoj
al ne skupih hrabrosti nego ugurah cigaretu u usta i
osjećah kako se njegov balon širi
a moj?
Vidite nije mi baš jasno gdje je
nekad mi je preuzak
nekad ga ne osjećam baš uopće
i onda sada ta sloboda
i njihove želje za životom
a ja sam se sada sjetila stvarati uspomene
i razgovarati
sada sam se sjetila više ne bojati
i biti
zapravo mi je sve poprilično bistro
osim budućnosti
Post je objavljen 15.06.2008. u 17:18 sati.