A, što da kažem? Praznina i ništavilo.Samo kontrola osjećaja.Bolje samo kontrola nego tjeskoba i bol. Nisam sigurna koliko će samo kontola biti na djelu. Ili kontrola misli i usmjeravanje na nešto drugo. A zašto, zašto mi to treba? Molim da dobijem prosvjetljeje, da izađem iz ovog grča i neizvjesnosti, čekanja i čekanja.A zašto ta nada koja nema utemeljenja niučemu.Niti jedan argument ne ide u prilog mojoj nadi. A zašto je ona prisutna? Izražena, zašto? Neznam odgovora. Ma koliko razmišljala samo se vrtim u krug.
Post je objavljen 15.06.2008. u 16:08 sati.