Kišno je vrijeme u Engleskoj iza zelenih travnjaka sedamnaestog stoljeća.
Dvorac Elendor tamnih kružnih zidova, zelenih penjačica i sa dva malena modra jezerca... Dva oka. Duboka i pravilna. Dvilje ribice su divljale. Jedna oko druge. U kuglastim jezercima, daleko iza borovih plantaža. Zelena krv i crno vino. Duhovi Balzac i Tutomir igrali su damu na lijevom tornju dvorca pušeći valjkaste slamčice.
Stotine viteza templara stupalo je preko Pavlovačkog polja grlenim pjesmama. Koplja preko glave. Silovito probadanje zraka iznad glava. Krvave mrlje, hladni metalni oklopi. Vlaga u zraku i sedamnaest stupnjeva bistrine ispred njihovih tvrdih koraka. Ženski glasovi užasa. Krikovi umora duša plavetnih jezera. Izgubljenih suza zaleđene zemlje. Zaleđene zemlje. Zaleđene suze. Bijela vila na crnom konju. U daljini dvorca jaše tratinom. Smeđa valovita kosa ispreliće crnu grivu žilavog pastuha. Šake, krvave šake na uzdama silovito stežu i tjeraju životinju prema dvorcu. Užas i bijes isplivavaju na hladnu, bijelu površinu vilinog lica. Kojeg je bola ona pretrpjela da stišće zube tom silinom sada? Gdje li je uzrok njenih ledenih suza i svilenih uzdisaja.
Magla se nadvila nad Highland shire i napravila tisuće leptirića i krijesnica da predvečerje obojaju u dugine boje, zagasle i pomalo tugaljive.
Bijela tkanina lebdila je u zraku zavedena laganim povjetarcem, plutajući prema zemlji sve dublje i dublje. Rahla zemlja u blijedoputom dlanu. Osvjetljena jutarnjim zvijezicama.
Tucet je vrana mrcvarilo leš pokraj presušenog bunara. Na obroncima sjaj srebrnog sunca, maglastog i dalekog.
Takvi su i ljudi ovdje. Suhi i ledeni. Žilavi i krastavi.
Njena krv je tekla crljenim prahom dok su se sustavi mijenjali. Noć je ono nepoznato što dovodi duše do interkonrespondencije. Nisam kazala na leptire koji su joj pleli kosu i ljubili obraze. Previše je ona devijantno kazala svoje tijelo. Ona je preokrenula društvo onako kako nije smjelo biti izvrnuto. Pseudovrijeme je dovodilo do grešaka.
Srednji vijek nikad nije imao binarni sustav na zemlji. Detalj ali ipak spiritualno dovoljno jak da promjeni barem jednu dušu.
Vila je podigla ruku i zaustavila rat.
Simulacija je prestala.
Hladni ljudi zaledili su se u svojim radnjama i uvukli u same sebe, fizički. Nestalo je i trideset drugo ponavljanje Engleske u sedamnaestom stoljeću.
Vila je skinula lice i poletjela na svom konju u svoje doba. Doba proždiranja dimenzija odnosa. Tebe i mene.
Post je objavljen 15.06.2008. u 14:49 sati.