Hm, evo, nedelja josh uvjek, i ma koliko se ja trudila da ona brzo i bezbolno prodje, sati se fakin vuku.
Pakujem se, sutra putujem. Znash, svaki put kad sjedam u avion, a tu sam chesto poslednjih mjeseci.. pozhelim da letim prema tebi. Sjechash se trebalo je bit.. trebalo.. al' nije.
I dok ti letish po nekim tamo amerikama, ja osvajam evropu. Znash, kontam neshto.. kontam kako je lako pobjechi od drugih, a tako jebeno teshko pobjechi od sebe. Nema te zemlje, tog grada u koji dodjem, a da na tebe ne pomislim. Trazhim te pogledom, trazhim a znam da nechu nachi.
I josh jednom oprosti.. ako ikada ovo budesh chitao. Oprosti shto ti ovdje pishem. Oprosti shto se sjecham, i shto josh uvjek zhivish u meni. Oprosti ako mozhda osjetish moje misli, ako te natjeraju da me se sjetish. Oprosti, to je jache od mene. Oprosti mi shto postojim. Shto sam te voljela. Shto te volim. Shto nikada nisam prestala. Oprosti shto svih ovih godina...
Oprosti eto.. za sve.
Evo ti jedna s chestitke, zhelje i pozdravi repertoara za ovaj sunchan nedeljni dan...
Ne mogu tebi ja da ljubav naredimmmm
da tvome oku vratim izgubljeni sjaj
ne mogu da ti srce chezhnjom zarobim
a htela bih...
Ne mogu ja u tvoje snove nezvanaaaaaaaaaaa
na druge da se ljutim shto te nemam jaaaaaa
ne mogu da ti budem vazhnija od svih
a htela bih...
Shareni leptiru mog sivila
ne idu ni nevini sa krilimaaaaaaaaa
shta chu i ja medju zhivimaa
To shto me ne volishhhhhhhh
to je tvoje pravo moja suuuuuudbinaaaaaaa
ceo zhivot pogreshne sam ljubilaaaa shto bi izuzetak bio tiiiiiiiiii
To shto me neeeeeeevolishhhhhhhh
zauvek je srushilo moj sveeeeet
sada letim poslednji svoj leet sklopljenim krilimaaaaaaaa
Post je objavljen 15.06.2008. u 13:11 sati.