Pregled posta

SUDDENLY & MOJ BLOG IMA ROĐENDAN

1. Obavijest! Moj blog ima 1. rođendan! 14.06. 2007. sam kreirala ovaj blog, i evo održao se... Pa sretan rođendan mojem blogu... I darujem vam extra dugi post za rođendan mojeg blogića....Suddenly, naslov mog novog posta, zbilja opisuje moj život u zadnjih tjedan dana, suddenly, iznenada... Zbilja se puno toga dogodilo...Sve je počelo u srijedu... 4.6.2008. prošli tjedan.. Dvijema riječima: više nisam singl od onda... Ne znam kak da vam sve to objasnim, evo, pa američkom brzinom u vezu...Užasno brzo mi se stvari događaju... Užasnom brzinom, iznenade me... Pa evo, opet, život mi je lakši 100%, čim nekoga imaš tko te može podržavati, nekoga tko neće izbezumljeno gledati tvoj pad... Netko tko će te uvijek pridržati.... Evo, zna cijela škola i cijeli svijet, pa ovo šta sad napišem nebude ništa iznenađujuće novo: «Da, istina je, ja sam sa Ditijem....Ili Ristom....Ili Sandiem.....» Kak hoćete, čovjek ima 1000 nadimka.... Uglavnom, meni je važno da ga imam uz sebe... I čovjek je zakon... A sad da malo ispričam još svemu šta se događalo: osim toga se ništa posebno nije dogodilo... Mislim, život mi se mijenja high speedom, pa nema ni dosta rijeći ni vremena da sve ispričam, odnosno, napišem... Evo, čak i ja se sama sebi čudim, ono: STOP and STARE.... Jednostavno ima previše stvari koje bi napisala... To je ovaj dio «Suddenly»... Sad malo o frendovima, pa obećavam si već jedan mjesec da ću napisati post o frendovima... Pa evo....I neki od ovih su samo tek tolko' da ih spomenem....
IDA – njoj kao prvo zahvaljujem najviše na mojoj vezi... Ja i Ida se poznamo već dulje vrijeme, i super smo si, ma najbolje prijateljice... Tipične teenagerice... Volimo slične stvari, kad pričamo – niko' nas ne može zaustaviti.... Jednostavno smo si najbolje, Ida je noćna ptica, a ja sam «aktivna u jutro» to nam je jedna od razlika,... Ida je primjer za jako smirenu osobu, ma treba puno vremena da njoj puknu živci, to je super, Ida i ljubav – makar ona tvrdi obratno.... Ona može imati svakog dečka, ima dobru karismu... I zbilja šta god neko' drugi reko, Ida je meni – najnaj....Ida prema meni spada u filmski set, ili ipak na «big stage»... Ida ima super glas, a glumi – jako dobro.... I ona je neki takav umjetnički tip... Ples, pjevanje i gluma... Znam da voli i plesati i pjevati i glumiti, pa najbolje da snimi mjuzikl.... «IDA MUSICAL» Ida mi je super, njoj sve mogu reći..... Nemam više riječi...Ida je jednostavno – s.u.p.e.r.
VALENTINA – poznamo se od 1. razreda... I onda smo si bile najbolje, to se malo promijenilo s godinama, kaj god bilo, sad smo si opet dobre, i super smo si, baš smo se sad pred kraj školske godine malo više sprijateljile... Valentinu ko' da ne poznam sedam godina, i ona se jako promijenila, i sad više ne znam baš puno o njoj... Promijenila se na bolje... Imam savjet za cure koje se hoću svađati s njom: Bolje nemojte, ona zna odbrusiti, a da ne velim da je master of uvreda, uvijek bude našla neke, kaj mi je već smiješno, ona se baš u svakoj situaciji snađe – svaka čast! Valentina mi je isto super...
ANA V. – isto jedna od mojih najboljih prijateljica, idemo obadvije na Novigradsko proljeće, i naš je cilj – naravno – upoznati tamo cute dečke... Ma, ona je luda, ko' ja... U Novigradu mi je htjela na svu silu naći dečka, nekak je uspjela... Naravno, prvi dan odmah mi je našla nekog (ko' mi se iz prva nije sviđao) i pitala ga dal se hoće barit sa mnom... Ono, a zadnji dan sam si s njim bila – najnaj.... Pa pogodite, ime mu je: K.R.E.Š.O. Na kraju je ispalo da je zapravo jako bezobrazan, tek poslje Novigrada... Ali...Sad smo na Ani... Ana je master of manipulation.... Naravno, zato jer sve uspije na se nagovoriti... Ana je zakon...
MARTA – mislim da svi znamo o kojoj Marti govorim... O ljubavnoj savjetnici Marti, o perverznoj Marti, o zabavnoj Marti, o Marti koja ne dopušta da joj neko' spusti...O izdržljivoj Marti...O Marti koja se neda komandirati, o Marti koja nam je najvjerojatnije svima – najbolja, zaaakon... Marta je jedina osoba na svijetu koja me zove Kristina (mrzim to ime).... Ali, Marta je jednostavno, ma nemam riječi, jednostavno je zakon....
MARIJANA – curu poznam samo sedam dana, Marijana mi je bila prva osoba od «nepoznatih» u Novigradu... Mentalna i moralna podrška... Zbilja mi je bila važna osoba u Novigradu.. Pogotovo zadnji dan...Kad smo se ja, Ana i ona zafrkavale, da budemo se zaposlile u hotelu i da neidemo nikamo, ma..... Dvoje ljudi zbog kojih sam plakala kad smo odlazili – Marijana i Krešo.... Marijana mi je bila zakon, ali nam je malo kontakt propal... Ali čujemo se kad god stignemo....
SANDI – e sad nemam pojma kaj da napišem..... Hmmm, on sad ima važnu ulogu u mojem životu... My life in his hands.... Pa sad zbilja ne znam kaj da nepišem, ima 1000 nadimka... Ide u osmi razred... Sluša (kolko' sam skužila iz razgovora) Linkin Park... O bože, shame on me, nemam pojma o mojem dečku....Shame, shame, dam se kladiti da čak i Anamarija zna više o njemu nego ja... Isse, ja niš ne znam o tom dečku....Hmmm....Ovdje stajem... Nemam ideje kaj da napišem o njemu, jednostavno sam zbunjena... Pa...Ima smeđe oči, i tamno smeđu kosu (ili možda ipak, crnu?...), kovrčavu kosu... Zbilja, nemam pojma kaj da o njemu napišem...On me jako podsjeća na.... Ma neću reći... Neki znaju, pogotovo Ana i Ida, jer poznaju tog čovca, i Sandi nas sve tri podsjeća na tog jednog čovca..... O Bože, ja samo gluposti pišem, SRAMOTA!!!!!! Ne znam kaj da napišem o svojem dečku.....
Ne znam još koga bi napisala.... Podsjetite me, pa budem napisala... Sad zbilja više ne znam...Zbunjena sam zbog ljubavi...Zbog svega kaj se događa...Brojim dane (do završetka škole).... Još ima 5 radnih dana i tj... Još 24.75 radnih sati (po školskom vremenu, 1 sat=45min) Tak da – osmi razredi – bye, bye... S jedne strane jedva čekam da ih više nema, a s druge, neeee....Neću da idu...Neću.... Neću.... Nemojte ići... Joj... A s druge strane, onda sam ja osmašica – jeee – 8.a rules the world!!!! Naravno, budući 8.a... Kaj da vam još velim, mješoviti osjećaji... Sreća, tuga, ljutnja, strah, hrabrost, nešto ljepo, sve u isto vrijeme... Zbilja – zbunjujuće.... I nemam više pojma kaj da napišem, pa.... Zapravo, imam.... My dreams become to truth.... I to je sve... Valjda, ak se još nečega ne sjetim.... Šta se muzike tiče, još me drže Ramonesi, Guns n' Roses, novo: Aloha from hell, One Republic.... I sad samo jedna prekrasna pjesma od Dashboard Confessional-a, zove se «Stolen»... Zbilja je super... Baš osvježavajuća... Obožavam je... Jednostavno mi je najbolja.... Radi se o: «ljubavi».... I o tome da je ljubav važnija od zlata i glamura.... O tome da ljubav može pobijediti najbolje od najboljih... I još je tu jedna pjesma od Guns n' Roses – Estranged... Zbilja sam je posve slučajno našla, dosta je neugledna, nema šanse da je nađete negdje, ali je zakon, malo je preduga (šteta) traje, «sitnih»: 9 minuta i 23 sekunde, a velika je isto, ima: 8816kb,... Ali je tak super, preporučam je rockerima.... Zbilja je super..... E a sad pjesma od jedne cure koja se zove: Maria Mena. Nevermind me, njezina pjesma, (nevermind me – zaboravi me).... I upravo ću od te pjesme staviti lyricse.... Zato jer se to odnosi na nekog koga sam morala zaboraviti da bi iznova počela...
Nevermind me
What is this game we're playing?
should I stick around for more?
Snap your fingers I'll come running
Leave again when you're bored
with me
I'll make it easy
Nevermind me, nevermind me
I'll just cast shadows on your walls
Nevermind me, nevermind me
My God I feel so small
Nevermind me, nevermind me
I'll just cast shadows on your walls
Nevermind me, nevermind me
I'll let myself out.
This facade that I'm stuck with
has got me wondering
Just tell me how you want me
and I'll be just stumbling
just to get a reaction, any signs of love
Nevermind me, nevermind me
I'll just cast shadows on your walls
Nevermind me, nevermind me
My God I feel so small
Nevermind me, nevermind me
I'll just cast shadows on your walls
Nevermind me, nevermind me
Bottle up your smile
Pour it in a cup
I'll be on my way
once I've sobered up
Nevermind me, nevermind me
I'll just cast shadows on your walls
Nevermind me, nevermind me
My God I feel so small
Nevermind me, nevermind me
I'll just cast shadows on your walls
Nevermind me, nevermind me
..............................................................
Tužna je pjesma, ali ja se osjećam hippy happy!!!! Baš sam happy, nekad sam onda opet jadna, pa sam opet happy, pa opet jadna, isse, mjenjam raspoloženje – 100 na sat... Zbilja, nemam pojma više kaj se protiv toga može, možete me, jedino, otpremiti u ludnicu, tamo i spadam... Znam da sam sretna zbog ljubavi, ali i znam da nije to moj soulmate... I da svaka veza ima svoj kraj – TO ME DEPRIMIRA! I to po 101. put, svaki put kad sam u vezi, sretna, i znam da bude kraj, i «pripremam se» obećanjima sama sebi da nebudem jadna, ali ipak sam onda jadna svaki put... Makar znam da ne postoji Soulmate za svakoga... Ali... Ja moram! Ali zbilja me pomsao na prekid – JAKO DEPRIMIRA!!!! Baš kad misliš da je najbolje – sve završi.... Ali nema ljeka protiv depresije.... Kaj će ti antidepresivi? NIŠ! Nema ljeka! Sam moraš pronaći put, sam se moraš izboriti za to... Sam trebaš pronaći mjesto pod suncem, a meni bude to teško...Zašto? Zbog jedne druge bolesti – koja se zove L.I.J.E.N.O.S.T. Ljenčine niš ne postignu u životu.. Kad se pitam kaj mi se to događa, (kad se nešt grozno dogodi) uvijek, ama baš uvijek postoji neko' ko će mi reći: To ti je život, ili, dobrodošla u život..... Protiv ljenosti, isto nema lijeka – jbm... Da ima, ja bi bila spremna otići do ljekarne i kupiti ga...Još jedna bolest u životu – slipping – klizanje, ono kad ti nešto loše krene sve krene po Murphyevom zakonu ( sve što može biti loše, može biti još gore)... Sve se počne klizati u ponor, lijek – ima ga! Izdržljivost i želja za uspjehom... Težak put do sreće – bez tih bolesti mora biti.... Pa....Ali nije nemoguće (da ne velite da imam bolest koja se zove pesimizam).... Moguće je postići potpunu sreću... Ovisi o vašoj volji za tim... Još jedno da razjasnimo – nemojte čekati soulmate, doći će s vremenom, samo nemojte čekati, uzmite što život daje, jednostavno rećeno – kad imaš limun – piješ limunadu, kad uzmeš ono što ti život da i kad to uzmeš – uživaš... Jednostavno, soulmate će doći nakon nekoliko uspjeha i neuspjeha... Ali nemojte čekati – i to je bolest.... I sad sam se napričala i raspisala i sad sam gotova....
Evo još lyricsi od «Suddenly» od Ashley Tisdale, inače to ne slušam, ali, ipak, ova pjesma je prekrasna... Ashley Tisdale poznate iz najvjerojatnije HSM-a (High school musicala)... Još glumi i u: «The suite life of Zac & Coudy»...Još se pojavljuje u nekim filmovima i serijama... Poznate je isto možda po pjesmi «He said, she said».... Ili sad po «Suddenly»... Pa evo vam lyricsi od Suddenly.....
Suddenly
Suddenly I, am infront of the lights
Everything, I' m feeling
Scary and beautiful at the same time
And every day I try just to breathe
I wanna show the whole world
The truth inside of me
Suddenly people know my name
Suddenly everything has changed
Suddenly I feel so alive
In the blink of an eye
My dreams begin to rain
Suddenly time, feels like the wind
It changes everywhere I go
I'm just trying to fit in
Now here I stand
And I'm still just that girl
I'm following my heart
In this amazing crazy world
Suddenly people know my name
Suddenly everything has changed
Suddenly I feel so alive
Suddenly I am center stage
Suddenly I am not afraid
Suddenly I belive again
In a blink of an eye it's happening now
As my dreams begin to rain
I want to say to love me for me
What's inside
I'm gonna be positive, not run
Away, so much for you
This is my life
Suddenly I am center stage
Suddenly I am not afraid
Suddenly I belive again
In a blink of an eye
My dream begine to rain
.............................................
To je pjesma «Suddenly», e sad je zbilja bilo dosta pisanja, već me prsti bole, ma ne samo prsti, cijela ruka, ne mogu više ni sjediti na ovom mjestu... Sad zbilja, ak još nešto trebam napisati, mislim da ću povraćati... Zbilja više ne mogu... Izmorena sam «od pisanja».... Idem se premjestiti: na kauč... Idem gledati TV.... Pa onda opet nešto opuštajuće... Ljenčina – to je nešto najljepše što može biti bolest.... I love me how I am – lazy, crazy...Evo i ipak sam napisala više nego što sam mislila,.... Puno više od toga... Ma, sad evo da pozdravim: Idu, Tinu, Anu, Martu, Daliju, Luciju, Anamariju, frendove iz Rovinja: Maju (sorry šta ti se nisam javila, nije bilo vremena, sigurno se ljutiš na mene, sorry), Zrinku, i koga još...Joj, ima ih puno, a ja se sjetim samo njih dvoje.....Ok...Još pozz crazy Steli, sad malo dečke: Domagoja, Mihu (100 kn), Karla K.(legenda), i sad na Novigradsako proljeće: Bugu Mariju, Zaru, Saru, Reu, Samantu, Hanu, Ines, Marijanu, Krešu (Rovinj), Marka, Domagoja, Martu, Korinu (Rovinj), Vedrana, Antonia, Valentinu, Ivu, Bušmana (Petar).....Više se ne mogu sjetiti... Pa još pozdravljam...hmm...Imam osjećaj ko' da sam nekoliko puno njih zaboravila.... Budem se sjetila, budem, budem... Joj, pa, nije teško, hm... E zbilja nemam pojma koga još trebam pozdraviti... Pa...Da sad ja to sve prođem u glavi.... Evo, budem se sjetila... Joj! Sramota! Pa pozz Sandiu! OMG! Shame on me..... Double pozz & hug Sandiu..... Čudno mi je sve to, i relativno novo... Pa... Nemam pojma kak da se izrazim, čudno mi je... Sve.. Svi me živciraju, pa su mi svi najbolji, pa opet... ŽNJ! Već pišem gluposti, pa idem, bolje je da više ne pišem, inače... Ma vidite i sami, pišem gluposti, to vam je isto bolest... Ah, kaj se može, protiv toga nema ljeka, jedva čekam da završi škola, jedva čekam da sve bude gotovo i da idem konačno na more, jedva čekam... Jedva čekam.... Ali iz mojih iskustva – more ispere ljubav, po ljetu sve veze otiđu u crash.... Meni barem... Upoznaš nove ljude po ljetu koji su ti onda zanimljiviji, ali šta to znači kad ih možeš imati samo po ljeti... Neke od njih više nikad ne vidiš... To mi je poznato... Dvije riječi: Novigradsko proljeće.... Upoznaš tako cool ljude, i uopče ti ne pada na pamet da h više nikada u životu nećeš vidjeti... I onda one poznate suze.... Ali na to se navikneš kad si već treću godinu za redom tamo... Ali i svaki put se dogodi nešto novo, i opet se plaćeš ko' mala beba... Tak je bilo i u Roču, ali ja sam bila sretna da idemo konačno van iz te ludnice, ali ipak mi je bilo žao, zadržavala sam suze zadnji dan, mislim, trebal ste vidjeti Manuela: Oči pune suza, sav crven u licu...lol...Meni je to sad smiješno, ali onda mi nije bilo, došlo mi je da se i ja plačem kad sam vidjela nekoga da se plaće, a to su bili: skoro svi,.... Valentina vam to može potvrditi... Ali sad mi je drago da sam tamo bila... I skoro da sam zaboravila sve ljude... I zbilja, sad samo hoću da konačno bude ljeto... I da konačno idem na more, bez straha za vezu, pravilo broj 1. u vezama: Uvijek imati povjerenja jedan u drugoga... E a sad stvarno idem...
Bye! XXX
Whisperer of flowers....








Post je objavljen 15.06.2008. u 13:10 sati.