Neki je propovjednik kanio posjetiti novi grad i tamo održati evangelizacijski sastanak. Pisao je gradonačelniku s molbom da mu pošalje imena onih koji imaju duhovne teškoće i trebaju pomoć i molitvu. Za nekoliko dana dobio je poštom – telefonski imenik toga grada.
Riječ 'evangelizacija' čuli smo stotinama puta. Pa ipak, pitam se čujemo li je dovoljno često?
Iako bi žarka želja za spasenjem bližnjih trebala biti utkana u svaku poru našega bića, čini se da ipak ne posvećujemo toj važnoj zadaći onoliko pažnje koliko bismo trebali.
Naviještati radosnu vijest nije samo nešto što bismo trebali činiti – to je nešto na što smo pozvani.
U završnim recima Matejevog evanđelja čitamo što Isus kaže apostolima:
Isus im priđe i reče im: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite zato i učinite sve narode mojim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učite ih da ispunjavaju sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta." (Mt.28:18-20)
Slično čitamo i u završnim recima Markovog evanđelja:
Usto im reče: "Idite po cijelome svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakome, svakom stvorenju. Tko povjeruje i krsti se, bit će spašen. Tko ne povjeruje, bit će osuđen. (Mk.16:15-16)
Iz konteksta čitavog Pisma s pouzdanjem znamo da se ovaj poziv ne odnosi samo na apostole ili samo na ono čudesno vrijeme između Isusova uskrsnuća i uznesenja, već na svu Djecu Božju.
Štoviše, Božja je izričita želja da svi ljudi spase, a navještanje Radosne Vijesti nije tek neki usputan zadatak, već temeljno poslanje!
O tome svjedoče slijedeći stihovi:
Jer Bog nije poslao svojega Sina na svijet da svijet osudi, nego da se svijet spasi po njemu. (Iv.3:17)
također i:
Radosna vijest o kraljevstvu propovijedati će se po cijelome svijetu da čuju svi narodi, a onda će konačno doći svršetak. (Mt.24:14)
U prethodnim biblijskim recima možemo opaziti dvije važne činjenice:
a) da se radi o poslanju namijenjenom svakome od nas
b) da je riječ o izričitoj Božjoj zapovijedi
O ovome valja dobro razmisliti, jer uistinu 'evangeliziranje' nije stvar izbora nego poslušnosti izravnoj Isusovoj zapovijedi!
Poslušajmo još jednom što Isus poručuje:
Čuje li tko moje riječi, a ne posluša ih, neću mu ja suditi - jer sam došao spasiti svijet, a ne osuditi ga. Tko me prezre i ne primi mojih riječi, imat će svojeg suca. U posljednji će mu dan suditi riječ koju sam vam navješćivao. Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego vam kazujem ono što mi je Otac zapovjedio. Znam da je njegova zapovijed vječni život i kad vam govorim, govorim vam ono što je meni rekao Otac." (Iv.12:47-50)
Ipak, valja razlučiti da evangelizacija nije vrbovanje neistomišljenika u svoje redove.
To nije Kristov način.
Kao nanovorođena Djeca Božja dio smo Kristove crkve koju ne možemo omeđiti ljudskim načinom razmišljanja.
Nismo pripadnici neke sekte, nekakve stranke, niti bilo kakve interesne zajednice.
Mi smo posinjena Djeca Božja koja milošću Božjom, kroz otkupiteljsko djelo Gospodina Isusa Krista, po vjeri baštine spasenje.
Živimo u jasnoj spoznaji da je ljudska duša vječna i da smrt ovog propadljivog tijela nije kraj, već novi početak.
Vjerom iščekujući dan kada ćemo ući u trajno Božje prisustvo, svjesni smo da su mnogi oko nas koje će njihovi životi u ovom životu spriječiti da vječnost provedu s nama.
Božje milosno djelo u nama proizvodi ljubav prema bližnjemu koja uz poslušnost Božjem pozivu uvijek treba biti naš glavni motiv za svjedoćenje. Sjetimo li se koliko je samo toga Bog oprostio nama kada nas je doveo k sebi, neće nam biti teško zaista osjetiti ljubav za druge ljude.
Tada će nam biti teško gledati ih i znati kako će mnogi na kraju baštiniti osudu za svoja djela bezbožnosti i nevjere, baš kao što čitamo u poslanici Galaćanima:
Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati! Što tko sije, to će i žeti: tko sije u svoje tijelo, iz tijela će žeti propast, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. (Gal.6:8)
I što nam drugo preostaje nego iznaći način da budemo istinski 'svjedoci vjere', kako bismo najprije svojim životom, a potom i riječima donjeli svjedočanstvo o spasonosnoj Radosnoj Vijesti za svako ljudsko biće?