Marketing
Moja beba na otrijeznjenju
Dok je moje malo dijete doista to i bilo mislila sam si ajd nek malo naraste da izadju ti zubici, pa je to malo dijete grizlo ko veliko. Pa neka pocne pricati da zna objasniti sta zeli, pa sad prica katkad i kad netreba. Pa nek prohoda, pa je to malo dijete trcalo da smo ga jedva smirivali. Pa neka ovo pa neka ono....i evo moje dijete punoljetno. Ja sad vise nisam zabrinuta i odgovorna, sad sam samo zabrinuta. Odgovornost je spala na njega, posljedice snosi on. I snosio je nocas, a ja sam se po prvi put stim morala nositi.
Da nebite vi pomislili da imam problem od dijeteta, prije nego spomenem nocasnji dogadjaj, moram reci da imam divno dijete. U svakom pogledu...osim sta ide na popravni cijelu srednju skolu:) A nest ti ko nije isao na popravni:)
Uglavnom, otisao moj Luka sinoc vani, kako i svakog petka. Ekipa ista, sve ih poznam, doma su mi cesto pa zasigurno znam da su ekipa za koju nema brige. Ali mama ko mama, bez obzira na sve to, obicno nazovem tokom noci da vidim dali je sve ok. Uvijek mi se javi jer zna da je to tek da ga cujem, da sam plasljivica i to mi ne uzima za zlo. Javi se kad nazovem i tako mi petkom nocu komuniciramo:)
Nazovem ja to dijete nocas oko 3 i kaze on meni da je za pol ure - uru doma. I ja opet zaspem. Probudim se u zoru svjesna da mi se nije javio kad je dosao. Krevet mu prazan. Mobitel iskljucen. Panika. Najduljih deset minuta u zivotu je proslo dok mu nisam usla u trag.
Moj Luka na policiji. Objasni meni inspektor da su se napili, naletili neki provokatori, ovi moji pijanci mislili da su manje face ako tucu izbjegnu pa su ponudu prihvatili. I zavrsili na policiji na "otrijeznjenju".
Ona moja beba je dobila prvi zubic, pa napravio prvi korak, pa krenuo u prvi razred...i stigao do otrijeznjenja na policiji. I sve to cini mi se u nekoliko mjeseci. Kad prije prodje to vrijeme.
Cim je lik meni objasnio da je sve u redu mene je prosao onaj strah, iz najduljih deset minuta u zivotu, i zanimalo me dali je u toj tuci dobio batine. Nije. Dobro, znaci zdrav je. E pa kad je vec zdrav zanimalo me je daju li im krevet dok prolaze to otrijeznjenje. Daju. E pa kad sam i to saznala zanimalo me zasto mene nitko nije obavijestio kad su mu vec oduzeli mobitel? A on meni kratko objasni - punoljetan je. Punoljetan s obitelji rekoh ja njemu, neznam imate li zakonsku obavezu javiti obitelji ali bi trebali imati ljudsku. I rijec po rijec....mene napustao strah ali me hvatao bijes....sve se mislim....zatvorice mene ako tako nastavim:) Kaze on meni na kraju razgovora neka ga "spotam" kad dodje doma, a ja se mislim.....vrati mi moje dijete da ga nahranim i da bude doma...ma koje spotanje...pametan je on, nece njemu spotanje trebati. Zamolim ga da mi kaze dijetetu da ne brine, da mama nije ljuta, nek odspava u miru i pustim se u cekanje dijeteta s otrijeznjenja:)
I bila sam u pravu...kad je bio doma, kad smo si skuhali kavu....kad sam ja prestala biti krokodil kaze on meni...
Mama moja...ono je strasno...kako ljudi tako izdrze po nekoliko godina.
I cemu ga spotati?
E da, umao zaboravih pohvalit policiju. Prije odlaska su pitali zeli li doruckovati:)
Post je objavljen 14.06.2008. u 22:54 sati.