Nije to više kao nekad,
uz mrvicu kruha i nešto mesa
na izbrazdanu stolu...
Nije to više kao nekad,
kad se svaka žlica
izborila u borbi sa mnogo
gladnih usta.
Nismo više "Vagonaši"
što rakije išću amo,
sad smo neki novi ljudi,
mobitel, sat i auto....
Simboli.
Sve čemu se da ime,
gubi svoju snagu.
Plaćamo i kad ne znamo za to,
svoje umjetne fantazije
dok ne postanemo
prodavači ljubavi
za preveliku cijenu
pod neonskim svjetlom
na velikom plakatu.
Ova vremena
otkucavaju u ritmu reklama.
kad smo svi samo prostitutke
što se prodaju za premalo para.
Bez imena i bez imalo srama.
Post je objavljen 14.06.2008. u 21:12 sati.