Evo mene društvo...Vratila sam se...Imam jednu pjesmu koju sam napisala za Darkmana prije par dana,zaista se svima sviđa,pa eto...A on jedva čeka da je pročita pa eto...
MIRIS KIŠE...GRMLJAVINA...DA SMO BAREM SADA ZAJEDNO...
Miris kiše...
Znam da je sličan mirisu tvoje kože...
Te kapi...
Miluju me...Stojim vani...
Tako bi me milovao i ti...
Zvuk grmljavine je glasan poput riječi kojima te dozivam duboko u sebi...
Da smo barem sada zajedno...
Stajali bi vani na kiši...
Zagrljeni...
Ni ta otupljena hladnoća nam ne bi smetala...
Napokon bi se obistinile riječi kojima si mi opisao svoju želju...
I sada sklapam oči...Zamišljam da si tu...
Grliš me...
Napokon sam u tvojim rukama...
Dodirujem ti kožu....Mokru od kiše...
Ali unatoć tome tvoja toplina me smiruje...
Ljubiš me...
Predajem ti se bez imala straha...
Usnama mi dodiruješ lice...
A kada dotakneš moje,kroz poljubac mi šapućeš-Anđele...-
Osmjeh mi svako malo zatitra
Iz sna me prenula grmljavina...
Kiša sve jače pada...
Stojim sama u stavrnosti...
Grlim vlažan zrak a ne tebe ljubavi...
Ne dodiruješ me ti nego hladan vjetar...
Ne ljubiš me ti nego mi kapi kiše klize niz usne,,,,
Nema te...
Da smo barem sada zajedno...
Volim te...
Vaša
Mrtva Spisateljica
Post je objavljen 14.06.2008. u 20:46 sati.