Marketing
Himeji, dio peti: Koko-en
Zadnja postaja u obilasku Himejija je sklop japanskih vrtova Koko-en, uređen kao samurajski stambeni kvart podno dvorca. Usput sam šetala uz opkop u kojemu su pogolemi koi:
i par pataka, (crno-)bijela i u boji:
Tako je teško uloviti popodnevno sunce kamerom - ova scena je bila 100 puta ljepša uživo...
Festivalci na izlazu iz Sannomaru (da, još uvijek):
Napokon vrt. Natkrivene drvene staze su mi najdraži dio japanske vrtne arhitekture:
Volim slikavati koi...
Ulica između vrtova.
Puteljak
Još koi!
Divovski koi... Zbilja divovski, ono je sjena vidikovca u jezeru.
Žuti bambus... neobično.
Oproštajni pogled na glavna vrata dvorca:
Sladoled!
Dobrovoljci koji se odmaraju nakon završetka festivala.
Na putu do kolodvora sam stala na večeru u obiteljski okonomiyaki restorančić (jedna od konobarica je školarka, unuka vlasnice), s pravom domaćom atmosferom. Na zidu vlasnica ima svoju sliku s (sumo hrvačem) Kaiom, a stalni gosti kraj kojih me je smjestila znaju da je Hrvatska blizu Kotooshuove (još jedan sumo hrvač) Bugarske. Pravi restoran za sumo fana kao što sam ja. :)
I na kraju, iz vlaka na putu kući, viseći Kaikyo most dug 4 km koji spaja Honshu s Awaji-shimom (shima = otok), otokom na kojem je bio epicentar velikog Kobe potresa 1995.
Ostale slike na Photobucketu.
Post je objavljen 22.06.2008. u 17:28 sati.