Marketing
Seosko groblje...
Vratih se sa sprovoda...
Tuga i jad. Na malenom seoskom groblju pokopali dragu nam kolegicu.
U takvim nekim prilikama, pogotovo na malim seoskim grobljima uvijek me uhvati neko čudno raspoloženje.
Pogotovo kad vidiš stare bakice koje jedva hodaju, žive i (relativno) zdrave pokapaju neke mlade ljude koji definitivno ne bi smijeli biti na tom tužnom mjestu. Bakice, koje nisu nogom kročile iz svojeg malenog sela, nisu vidjele svijeta, nisu pohađale "velike" fakultete, ne govore strane jezike...
I baš kad smo krenuli sa lijesom preko livade do otkopanog groba, pala je kiša. I nebo je plakalo... 
A sad odo na tulum - na križevačko spravišće. Ipak život ide dalje..
Post je objavljen 14.06.2008. u 17:23 sati.