Slučajno baš kada je istisnuo: "Everybody must get stoned" uvukao sam punim plućima i bio je to
- ako i infantilan - najobuhvatniji i najegzaltiraniji
nevažan trenutak u svijesti još od
onog
prije tri godine skoro u datum
proždiranja očima beskrajnožute pampe kroz prozor i
u nevjerici, u smućenosti, izbijenog daha
pogledavanja na maleni autobusni televizor, na kojemu je
filmski tekao istovjetan prizor, s mladim Ernestom Guevarom na motociklu...
Kada je tek malo kasnije krenula
"Don't Think Twice, It's All Right",
nešto je zabubrilo u očima i
drhtalo tamo, na koncu, kolebljivo
dulje jedno vrijeme žudeći da prevali
što ipak nije
jer nakon momenta ničem više patosnom tu nije bilo mjesta.
uranjanje
sve je nakon toga bilo čudno i krasno i,
i zujalo je u mozgu
'twas alright ma...
Post je objavljen 14.06.2008. u 16:48 sati.