Svatila san da je zaista za sriću potribno malo. Sigurna san da ste se svi ponekad zapitali što je srića i kako biti sritan? E da... kažu da je srića stanje u kojen smo zadovoljni, a često se promatra kao ništo neprocjenivo. Moran priznati, slažen se s tin, jer srića je zaista neprocjeniva stvar. Vridi jako puno, a jako malo je potribno da bi je imali. Kad malo bolje razmislim srića je besplatna!
Život se prirodno okriće prema stanju veće sriće. Sve ča u životu činin, činin zato da bi bila sritnija. Svaki moj izbor motiviran je nadon da će me upravo odabrano usrićiti. Dakle, srića je cilj života, razlog njigovog nastanka, ovdi san rođena da bi bila sritna. Pa, jesan li sritna?
Bez sumnje, povremeno san sritna, ali ipak ostaje ogromno vrimensko polje iščekivanja sriće. To je ono što mi radi moj um ; odgađa sriću, vezuje je za neko postignuće i smještava u budućnost. Koliko san puta pomislila ; još samo ovo, još samo da završin školu, još samo da nađem posao ... i napokon ću biti sritna. Kako to najčešće završava? Onog časa kad postignen cilj i uklonin prepreku između sebe i svoje sriće, nakon kratkotrajnog uživanja u postignuću - postavljan novi cilj, sriću vezujen za novo postignuće. I opet je ona jedan korak isprid mene. Hodan kroz život kao magarac iz priče, oni kojemu je mrkva bila privezana za štap, i on ju je vječno gledao isprid sebe, tako blizu, udaljenu samo za duljinu štapa, i koliko god on koračao prema njoj , ona je uvijek bila tu, jednako blizu, jednako udaljena za duljinu štapa i jednako nedostupna. Povremeno me posvijesti činjenica da stalno nešto iščekujen sve do kraja života, a tad svatin da je taj moj život nekako prošao pokraj mene. Nadajući se, iščekujući, dajući svu pažnju budućoj sreći, izgubila san sadašnji trenutak, točku u kojem život je, jedini trenutak u kojem je srića moguća.
Dakle svatila san, srića je tamo di san ja, di je moj život, nikako tamo di san bila niti tamo di ću bit. Prošla srića je sićanje na sriću, buduća srića je nada u sriću, a srića je samo sada i ovdi. Ništa, baš ništa izvan sebe same ne može me zaista usrićit. Srića je već u meni, ušla je u mene sa simenon života, ona je sime života. Ako trenutno nisan sretna, to samo znači da je taj predivni osićaj prekriven nečistoćon stresa. Okolnosti u kojima živin, teška životna iskustva, negativne emocije, moje i tuđe, s vremenom stvore nesto kroz koju se osićaj sriće zato što jesan, zato što postojin, taj životni entuzijazam, teško probija.
Post je objavljen 14.06.2008. u 11:32 sati.