-Što je, zapravo, referendum?- Zainteresirao se mali Ivica.
-To ti je izjašnjavanje glasovanjem cijelog „glasačkog tijela“, da li se neki važan prijedlog prihvaća ili odbija.
-
-Tako je! Vidim, da ti je to jasno. U državama Zapada sve se više primjenjuje. Na taj način obnašatelji vlasti „skidaju“ sa sebe odgovornost kod donošenja važnih odluka za narod i državu. Pokaže li se, da je prihvaćena odluka bila pogrešna, građani ne će moći kriviti svoje političare, jer su sami donijeli odluku većinom glasalih. Dakle, na demokratski način.
-Ali, glasači se u tom slučaju mogu „izvlačiti“, da nisu znali, kakove posljedice to može imati...
-Mogu, ako nisu bili dobro obaviješteni. Zbog toga organizatori referenduma moraju izvršiti temeljite i poštene pripreme. Biračima treba predočiti sve posljedice odluke – povoljne i nepovoljne. Najjednostavnije je to kratko i jasno napisati i tiskati kao brošuru, ili kao plakate, u dovoljnom broju i dovoljno vremena prije glasovanja. O tome bi ljudi trebali razgovarati u „medijima“ razmatrajući sa „pro i kontra“...
-A, što je to? – Ivici nije jasno....
-Hm!... Mogao sam to reći i jednostavnije – za odluku i protiv odluke.
-Zbog čega – onda – kod nas naši političari ne žele referendume?
-Ima više mogućih razloga – pokušavam mu objasniti što jednostavnije.
-Kad bih ja bio obnašatelj vlasti (kao što nisam) – kaže Ivica – svakako bih bio pristalica referenduma i kada to zakoni izričito ne zahtijevaju...
Post je objavljen 14.06.2008. u 11:30 sati.