Opet snjegovi sa Alpa prijete,
Opet se spremaju neke teške kiše.
Ljeto je, a kao da je jesen,
I baš ništa isto nije više....
Ni ruke prijatelja da te dočeka,
Kada ga mislima pozoveš, izdaleka.
Ni onaj pas na cesti, pokisao do kože,
Ni on te dovući u stvarnost ne može,
A ista vas sudbina lutalice veže...
Ostaje samo izblijedjela stopa,
Vrisak tišine i spoznaje glas:
Ono što nas je nekad čvrsto vezalo,
Sada se kao razdor uvuklo među nas.
Stihov i grafika by Dahlia - Miris dunje