Marketing
Malo sam u opsajdu
Po nekom nepisanom pravilu, obično "odradim" jednu opaku zimsku prehladu a drugu "kupim" iz proljetne ili ljetne kolekcije virusa.
Baš me popravo trese ovih dana. Pokušavala sam je preskočiti onako – u hodu, ali na kraju sam ipak kapitulirala. Tako se nekako najbolje osjećam u horizontali. Pade mi na pamet da je Marija Terezija navodno izjavila kako žena ima najbolji pogled – na strop. No nekako (ne znam zašto?) imam dojam da se to nije odnosilo na uživanje u prehladi.
Kako kažu da besposlen pop i jariće krsti, tako prehlađena Blue gleda televiziju. Nije mi baš najbolje išlo čitanje blogova, koncentracija mi nije na visini - pa je postojala opasnost da i komentiranje bude vrlo nesuvislo. Stoga sam se ipak malo više bavila proučavanjem...o, Bože, pa ja sam gledala nogomet...
S obzirom na to da ipak pokušavam malo trenirati misli ovim tipkanjem, iako u ovom trenutku uopće nemam pojma što će se na kraju iz toga izroditi, izgleda da mi se zdravstveno stanje malo popravilo premda sam se danas stvarno zapitala - kad je moja baka, vidjevši me, predložila da će mi protiv glavobolje namazati čelo posvećenim uljem...
Nego, htjela sam reći – u vezi s onim prethodnim postom – da sam ovih dana napredovala u svojim nogometnim spoznajama. Naime, shvatila sam što je ona "metalna konstrukcija ukrašena mrežom". Hrvatski su reprezentativci dvaput postigli pogodak uputivši loptu (dvobojnu okruglu napravu koja se kotrlja po nogometnom igralištu) u tu čudesnu konstrukciju i tako pobijedili Nijemce čiji je vratar kasnije izjavio da – nije impresioniran igrom hrvatskih nogometaša.
Jasno. Da su pobijedili, onda bi vjerojatno izjavio da su se Hrvati izvrsno borili, ali su ih, eto, njemački predstavnici ipak nadigrali.
Ali, da ja vama kažem i što sam još naučila od naših nogometnih stručnjaka i komentatora. Čula sam da nogometnim igralištem "trče naši dresovi". Pa sam malo promatrala te dresove. I zaključila da su vrlo lijepi i da odlično pristaju našim igračima. Ipak mi žene moramo obratiti pozornost i na modu, zar ne?
Čim sam doznala da sudac svira, pokušavala sam odgonetnuti koji je to njegov instrument i kakva je glazba, ali sam na kraju razočarano shvatila da Igor Štimac misli na sučevu zviždaljku kojom on (nažalost) ne svira, nego zviždi kako bi označio prekršaj.
Kad je riječ o osluškivanju, čula sam jednog našeg nogometnog stručnjaka kako spominje – opsajd. Odmah sam se pošla obračunati s pripadnicima nogometne vrste koji su me naučili da postoji ofsajd ili zaleđe. Jer su me pogrešno naučili. I da se pravilno kaže – opsajd. Logično. Riječ se sastoji od upozorenja: op! i engleske riječi sajd. Ma kakav ofsajd, kakvo zaleđe. Op-sajd!!!
I na kraju, da ne zaboravim - dok gledate utakmicu, najbolje je pri ruci imati Bratoljuba Klaića. Mislim – ne Bratoljuba – nego njegov Rječnik stranih riječi. Da se može razumjeti kad Štimac govori o duelu, pasu, šutu, beku...
Bokcamu, a ja cijelo vrijeme živim u uvjerenju da za to postoje i hrvatske riječi! Mislim, barem kad je riječ o hrvatskoj dalekovidnici. A možda oni nemaju Bratoljuba pri ruci.
Eto, na...Talijani dali gol, ali sudac svira – opsajd!
Post je objavljen 13.06.2008. u 18:57 sati.