" Vatrena Hrvatska" Čemu takav naslov?
Ovih dana sam ponosna Hrvatica, ponosna na svoje plemenito porijeklo, ponosno sjedim u svojoj vreći-lopti koju sam dobila od Coca Cole, nosim kockasti šal oko vrata, volim svoje kockice. Namjerno nisam napisala riječ "šahovnica" jer je navodno to riječ istočnog porijekla.
Gledam i divim se našem Hrvatskom jedinstvu kad je u pitanju sport, nogomet, svi smo složni, svi smo isto odjeveni i ne vide se staležne razlike. Ne zna se tko ima a tko nema za kruh.
Razmišljam....još uvijek mi mozak nije pocrvenio, zakipio.
Kad gladni radnici koji nisu primili plaču po 6 mj. stoje na Markovom trgu, tada to gledamo na svojim škatulama zvanim LCD ili Plazme, kada nezaposleni traže posao, gledamo iz kreveta, kada kreteni dižu cjene, čitamo u novinama ili eventualno to divljanje Sanaderovih idijotarija i Bandićevog kretenizma prokomentiramo po tiho da nas slučajno ne čuje "veliki brat".
Ma jesmo li mi Hrvati još uvijek prokleti od prokletstva koje nosimo već stotinama godina?
Gdje je crta tolerantnosti i realnosti?
Povede nas 11 nogometaša i svi smo na nogama, slavimo, bodrimo, urličemo, pucamo iz oružja koje naravno nemamo, a kad jadni, gladni, izcjeđeni državljani iste ove države traže našu potporu....sjedimo, čohamo se i boli nas "uvce" za probleme.
Ma nema veze kaj struja poskupljuje, ma nema veze kaj penzići kopaju po kontenjerima, ma baš nas briga kaj litra benzina realno košta samo 4 kune a plačemo 10, nema veze kaj za jedan Drivin sat (samo za jedan) može preživjeti nekoliko stotina Hrvata mjesec i kusur dana, nema veze kaj Mamići kupuju sve kaj stignu, ma nema veze kaj Agrokor kotira kao jedna jako jaka industrija, nema veze kaj je Luka R. zaradio i kupio Dukat samo zato kaj je šparal na sendvićima dok se školoval, ma nije nas briga, svi šutimo, ali kad Hrvatska da gol.....jeeeeeee. toooooo, svi smo mi tada jedinstveno vatreni.
Zapravo smo *izde kukavičke jer se bojimo da nas ne snimi slučajno "veliki brat" na nekom skupu podrške, protestnom okupljanju, pa bi mogli i mi biti suspendirani s posla ko onaj policajac koji je podnio prijavu protiv debila MPT.
Država u kojoj živimo postaje gora od one protiv čije smo se agresije borili, *ebo te, pa ovi naši su veći agresori. Vrše direktan napad na naš moral, đep, standard, na našu djecu, na njihovu budućnost i opstanak u ovoj i takvoj državi.
Zašto se čudimo kad se rađa tako malo Hrvatića, pa nitko nemre ostat trudan od *ebanja u mozak. *ebu nas gdje nas stignu a mi šutimo i molimo se Bogu. Bog je od nas takvih davno digao ruke.
Gleda Bog narod hrvatski koji se klanja strankama, tamo nekom kamenjarskom pjevaču, crkvenim dužnosnicima koji se sexaju u guzu (posebno ih pali mala čvrsta dječja guza)...
Misli Bog: što je gore, Sodoma i Gomora ili Hrvatska? Sodomu i Gomoru sam sam uništio, spalio, a ove... hmmm oko ovih se ne vrijedi truditi, dovoljno su "vatreni" pa će spaliti sami sebe.
E da, kad sam taknula tu temu imam i pitanje: šaljete li svoju djecu ili unuke u crkvu dragovoljno ili po dužnosti?
Mislila sam da ću moći duže ostati jezikom za zubima ali tada bih na svoju "pozadinu" progovorila. Ne znam da li da i dalje budem ponosna Hrvatica zbog naših Vatrenih ili da budem pokisla Hrvatica zbog naših hadezeovih i ezdepeovih Ledenih. (Ledenih? Pa zato kaj su smrznuti na naš vapaj)
Da li mi to gorimo?
Nemojmo zaboravit da nakon velike vatre i požara ostaje opustošeno požarište. Ne bih se iznenadila da nas sada, ovih dana potrefi još nekakvo poskupljenje, neki direktan udar na nas "male", jer najlakše je pokvareni desert servirati sa puno šlaga. Od siline "vatrenosti" nebumo ni primjetili tamo neku vjest u dnevniku ili u novinama. Svi smo puni elana i sad je vrijeme da nas se još malo iz*ebe jer možda ne bumo osjetili.
Uzrečica: "poslje *ebanja, nema kajanja" je idealna za ovo vrijeme.
Ovo je moj vatreni sto pedeseti post. Jubilarac.
Voli Vas moja malenkost (sa slobode)
(ispričavam se na toliko glagola)
Post je objavljen 13.06.2008. u 09:33 sati.