Marketing
Samo za mene
Plima tvoga srca i osmjeh moje duše.
Nebo i more…i skale na kojima su se sreli (tvoje srce i moja duša)
Nemam puno riječi (ma nemam ni jednu) pa se smijem.
Ni jutros ne znam što bi rekla …neke su stvari ipak neizgovorive.
Foto by Nicolaou
Kako se spoje kockice u neku zamišljenu sliku u trenutku kada znam i kad sam sigurna, ali sigurna u sve što imam i što jesam, da sam baš tamo gdje mi je mjesto.
Ostaje pitanje zašto…zato jer jesam tamo ili sam tamo zato što jesam…
Nevažno….to sam ja…
Prepoznajem obrise i friže, svaki dio nešto priča. Moje bore smjehuljice i udubine koje su napravile tvoje riječi, zarasli ožiljci na srcu.
Čekanja i bježanja, sve kazne ovog svijeta servirane poput fino umotanog poklona.
Nepodnošenje onoga što jesam kao jedini način na koji sam mogla biti.
Rana ljeta jutra i sunce koje zove (daleko je do drugog)
Buđenja i sve kiše ovog svijeta-naučila sam izgubiti sebe kao jedini način za biti ono što zaista jesam.
Tiho, na prstima iz dana u dan tražila sam način za biti slobodna, biti ono što želim.
Dan po dan, u krugovima koji jesu moj život.
Dan po dan gazeći more u plitkim uvalama srca.
Bonaca i osjećaj kraja..onaj glupi trenutak u kojem shvatiš da sam podjednako često dobro, duboko more i pohlepna usta plićaka koja samo čekaju brodolome.
Dani dolazaka i nadanja, krivih putova i neispijenih kava. Trgovanja srcem i riječima, osmijeh poput zvjezdanog neba, sve laži koje padaju po meni poput guste proljetne kiše koja rađa neki novi život.
Sve bez puno smisla a opet kad se okrenem iza sebe vidim savršeni sklad svojih dana.
Usputna kriva skretanja (nikad nisu kriva ali..), krivi ljudi i oni na kojima svakodnevno zahvaljujem Nebu, gubitci nemjerljivi ljudskim poimanjem stvarnosti, beskonačna, bezgranična i bezuvjetna ljubav prema Zviri (te…te…to je valjda Tetica u njegovom jeziku), njegova pružena ručica i pogled prepun obožavanja i svjetlucanje dišpeta iz dubine njegove osobnosti…
Eh toliko toga sam ja ovih dana…
A iznad svega sam jedno klupko želja, sreće i nade…..i sve to umotano u osmijeh.
Ispod ovog Neba….(hvala)
Post je objavljen 13.06.2008. u 07:25 sati.