Život mi voli zakeljit šamarčinu. Točnije, ja sebi. U pičku materinu al mrzim to. Toliko da se patnje nanese... I don't know should I bury the pictures...
Slušam jednu pjesmu i govori istinu, tako jebenu istinu. Zašto pjesma mora biti toliko depresivna? Zašto u kurac govori moju istinu? ZAŠTO??...ah, vječito pitanje na koja obožavam odgovarati... ... ... uzeo sam novi korak u životu. No room for regrets.
Vjerojatno ću drugačije na ovo gledati, ali zapecateno sjecanje ce ostati isto i dalje govoriti istinu.
No nisam morao slomiti riječi. Al opet, možda, možda je tako i bolje. Vrijeme će reći... vrijeme će sve reći...
par rečenica:
Troje njih na prijestolju sjedi.
Njega pune samo žalošću.
Sakriva se iza crvenih vrata.
Njihova ljubav je njegova smrt.
Sve je učinio za njih.
Napravio od sebe otrov.
Ona strana, okrutnost ljubavi.
čitajte između redaka dok vas ne zaboli glava.
Post je objavljen 13.06.2008. u 00:25 sati.