Prevarena...
Kad sam te vidjela,
bio si savršen,
kao bez mane...
Da sam znala kakav si zapravo,
možda te ne bih zavoljela,
ali osjećajima ne mogu zapovjedati,
to sam odavno shvatila...
Pružio si mi najljepše trenutke u životu,
a ja sam mislila da su stvarni,
mislila sam da me voliš
kao i ja tebe...
A onda se moj savršeni svijet
u kojem smo postojali samo ja i ti,
raspao u trenutku
kada sam saznala istinu...
Povrijedio si me jako,
ali te nije bilo briga,
meni je ovo bila ljubav,
a tebi samo igra...
I nikada nisam razumjela
zašto si to napravio,
zašto si mi davao nade,
a onda me prevario...
To možda nikada neću shvatiti,
nikada te neću razumjeti,
ali ću te unatoć tomu voljeti
sve dok te ne uspijem zaboraviti...
I ti se sada ponašaš
kao da ničega nije bilo,
kao da me ne poznaješ,
kao da me nisi povrijedio...
I to me boli više od svega,
više od tvoje izdaje,
više od slomljenog srca...
Sada znam kakav si zapravo,
nema više tajni,
sve je otkriveno...
I hvala za sve,
iako ti nisam ništa značila,
bila sam ti jedna od mnogih,
a to nisam shvačala...
Ako te ikad prebolim, znaj da
u mom srcu uvijek imaš posebno mjesto,
jer si bio jedini zbog kojeg sam se ovako
osjećala, jer si bio jedini kojeg sam
iskreno voljela...
Post je objavljen 13.06.2008. u 00:20 sati.