Dosta pputa su me ljudi povrijedili...misleci da sma ravnodusna i da to mogu podnijeti...dosta puta sam vjerovala kad nisam trebala...i trudila se biti sretna iako nisam bila...Prije par mjeseci sam sama sebi rekla da nikad vise nikome necu vjerovati i da vise nikad nikome necu dopusitit da se zaljubim u nejga...i sad se pojavis ti?...Bojim ti se vjerovati jer te ne poznajem dobro...jer se bojim da ces me povrijediti i ostaviti kad mi budes najpotrebniji...bojim te se voljeti...jer se bojim da cu te izgubiti...bojim se da nikad neces biti zadovoljan sa mnom..da uvijek pored tebe moze postojati neka druga...koja ce me tako lako zamjeniti...aaaa opet ne mogu a ni ne zelim te ne voljeti...jer sam se zaljubila kao nikad do sad...potsao si mi vazan kao nitko do sad...jednostavno si posato dio mene i mog zivota..moga svijeta...
Zelim da znas da ja nisma nista posebno...vjerojtano sam gora i smotanija od pola tih cura koje su oko tebe...ali samo zelim a znas da te volim vise nego sebe...da te volim onako kako nikad nisam...Znam da cesto grijesim...cesto nisma toga ni svjesna..ali tebe ne zelim nikad povrijediti...ako ne mozes u meni pronaci osobu od povjernja..oprosti...ali ja se trudim da ro budem...dajem sve od sebe da budes sretan..jer mi tvoja sreca znaci puno...Da,dalkeo si...pa sta ako si..za mene si ti svaki dan tu uz mene..u mojoj si glavi i u mom srcu..gdje god da idem i ti ides...
Ponekad se uzasno bojim da cu te brzo izgubiti..jer tamo negdje postoji ...njih mnogo boljih od mene..ali jendostavno imas ono nesto sto me toliko oslobodilo...i sama protiv sebe idem....vjeroujem ti iako me strah..prepustam ti se..iako ne bih smjela...mozda ces me povrijediti..ali zelim samo da znas...da je sve ovo s tobom vrijedilo...jer jako sma te zavoljela i jako si me usrecio.
Post je objavljen 13.06.2008. u 00:16 sati.