Marketing
Pernata prijateljstva i neprijateljstva
Tomas Agat Blonski
Kad sam bila mala-mala, valjda četvero-peto-godišnjakinja, dobrano me iskvocao bijeli pijevac iz bakinog kokošinjca. Bog će ga znati što sam tamo važnoga obavljala, ali dan-danas se sjećam bijele mrcine koji mi je teget štrample pretvorio u fishnet stockings i nije mi dao van iz kokošinjca sve dok ga netko od odraslih nije primirio. Sljedeći i posljednji put sam ga vidjela u djedovom loncu; mislim da je deda samo čekao tako neku dramu pa da nekoga skrati za glavu. Možda je imao pravo: možda pijevac koji iskvoca dijete do krvi postaje tigar ljudožder pa će sutra zaskočiti poštara, mljekara, psa čuvara i stojadina, tko će ga znati. U svakom slučaju, bilo mi ga je žao, ali bila sam premala da bih znala pozvati na milost i amnestiju.
Kažem "premala" namjerno. Neki mamin susjed me svojevremeno ispravio da njegova kujica nije mala, već mlada, a meni se nije dalo objašnjavati da su "mali" i "veliki" = "mladi" i "odrasli" iz dječje perspektive. Ne gnjavite ljude dok tepaju tromjesečnim ovčarkama, forgodsejk!
Nego, htjela sam s vama podijeliti Dvizginu priču o njenim kokošjim prijateljicama. Post je od 9. svibnja, a zove se "Moje drage" i divan je!
Ovdje kopijam i pejstam opservacije doktorice D., zapisane u tekici za ponavljanje gradiva tijekom ljetnih praznika:
Dragica: veseli izraz lica, niži ton kokodakanja, pomalo beskrupulozna.
Druga stranica, Darija, jače perje, osobito voli trčati prema strani kokošinjca di je cesta, zajebana.
Tina, jako osjećajna. Ima pjegice. I najtanji kljun.
Filipa. Jučer nije skidala oči s mene. Lijena i kao da je podmukla, ali nisam sigurna, još je moram proučavati.
Ofelija. Zreli pogled. Otmjeno držanje krila. Predana kljucanju.
Marina je cura. Vidi se da je s Bodulije.
Antica. Bucmasta, voli provoditi vrijeme unutra.
I Jurica, frajer.
Tomas Agat Blonski
Post je objavljen 12.06.2008. u 23:40 sati.